Svatko stoji sâm na srcu zemlje
proboden zrakom sunca …
Salvatore Quasimodo
Mjeseče bezvoljni, toliko smo slični!
Tebe zanovijeta oblak tamnosivi,
a mene pitanjem netko posve lični:
tko si ako stihu nisi stup nosivi?
Oblače nestalni, toliko smo ježni,
da bismo uzmogli ptičje perje biti!
Ili smo mrgodni, ili neizbježni
uzrok katastrofe koja će se zbiti.
Ptico nevidljiva, pjev ti želje puste
bez odjeka slaže u moju nutrinu!
Dok se s jatom spremaš u oblake guste,
dotle ću kroz prste tek iskat vedrinu ...
Jer meni je mitska, jer meni je bliska
ona jedna zraka Sunčevoga diska!
(Zadar, 23. 12. 2010.)
Post je objavljen 06.04.2013. u 21:21 sati.