Danas u vožnji ....
- Mama si ti sretna što imaš mene? - pita on
- Jesam - odgovaram
- A biš umrela da me nema? - kaže on
- Naravno da bih - odgovaram ja.
- Mama, ti moraš biti sretna što imaš sebe jer ja ću i tako jednom otići.... - kaže on i nastade muk
Ovo je današnji dijalog između mog petogodišnjeg sina i mene....
Kad mu se zagledam u njegove duboke smeđe oči često vidim jednu beskrajnu mudrost. Njegovim malim odrastanjem i njegovim izgovorenim riječima i malim mislima ponekad pomislim da je u njegovu dječjem tijelu zarobljena duša jednog starog mudraca. Često pomislim kako je taj mali ustvari jedna vrlo, vrlo stara duša koja je prošla već mnogo života....
Od trenutka kada je progovorio često zna izbaciti mudrost koja nikako nije prikladna za njegovu dob, ali ova danas me navela na razmišljanje i to na zaista veliko razmišljanje....
Ovo su male i nevine riječi jednog dječaka ali ustvari tako duboke i velike. Riječi koje bi trebale svakog čovjeka navesti na promišljanje...
Vaša djeca nisu vaša djeca.
Ona su sinovi i kćeri žudnje Života za samim sobom.
Oni dolaze kroz vas, ali ne od vas,
I, premda su sa vama, ne pripadaju vama.
Možete im dati svoju ljubav, ali ne i svoje misli,
Jer ona imaju vlastite misli.
Možete okućiti njihova tijela, ali ne i duše,
Jer duše njihove borave u kući sutrašnjice,
koju vi ne možete posjetiti, čak ni u snovima svojim.
Možete se upinjati da budete kao oni,
ali ne tražite od njih da budu poput vas.
Jer, život ne ide unazad, niti ostaje na prekjučer.
Vi ste lukovi s kojih su djeca vaša djeca odapeta kao žive strijele.
Strijelac vidi metu na putu beskonačnosti i On vas napinje svojom snagom,
da bi njegove strijele poletjele brzo i daleko.
Neka vaša napetost u Stijelčevoj ruci bude za sreću
Jer kao što On ljubi strijelu koja leti,
Isto tako ljubi luk koji miruje.
Halil Džubran (Kahlil Gibran) Libanonski pjesnik i slikar
6. 12.1883. / 10. 04. 1931.
Post je objavljen 06.04.2013. u 21:08 sati.