Ljudi jako često imaju ideju da čine nešto jako dobro. Bez obzira iz kojih razloga. Kad sam bila jako zelena, puno zelenija nego sad sam mislila da se sve mora činiti iz pravih razloga. Sad znam malo bolje tog. Recimo da je u svijetu oko mene toliko malo dobrih stvari da ako će netko pomagati siromašnima da nahrani svoj ego neka mu bude. Sam ti nekom pomozi nek ti sebi kupuješ kartu za raj smišljeno i tempirano nije važno. Sporedno je koje svoje potrebe dobročinitelj zadovoljava.
Ono oko čeg mislim da je nužno povući crtu je način na koji se nešto radi.
Jedna moja sugrađanka je došla na ideju. Ideja je naišla na odobravanje i mnogi ju čak počinju nazivati akcijom i priključivati se. Dakle gospođa je hranu stavila u vrećicu i objesila na kontejner uz oznaku da je unutra hrana te da ju može uzeti onaj tko je treba.
Bila sam u šoku. Osobno nešto odvratnije zbilja dugo nisam čula. Sigurno će mnogi pitati zašto. U to sam sigurna jer je toliki broj ljudi oduševljen idejom. Zašto? Jer sam naučena više poštovanja iskazati životinji nego što je iskazano ljudima kojima je to namijenjeno.
Jer smatram da taj potez vrijeđa dostojanstvo.
Postoje vjerojatno neki ljudi koji po smeću kopaju iz zabave iako nikad takvog nisam vidjela.
Postoje neki novi hipsteri koji hranu ne plaćaju nego žicaju, ne zato jer nemaju čime kupiti nego misle da nema smisla kupovati hranu jer se toliko hrane na svijetu baca.
Postoji cijela subkultura ljudi koju iskreno ne razumijem jer mnogi pored sasvim pristojnog krova nad glavom borave pod kojekakvim napuštenim krovovima jer im je to super.
Ti ljudi se nikako ne bi smjeli pobrkati sa siromašnima i beskućnicima, oni to nisu. Oni samo misle da je to kul.
Ideju se pravda izjavom da ovako ljudi mogu uzeti tu hranu bez tuđih osuđujućih pogleda i inih neugodnosti. Zbilja mislite da je to to?
Da je nekom tko je toliko gladan da hranu traži tamo neugodno što ga vi gledate?
Neugodno je vama. Strahovito je neugodno kad te netko podsjeti da si kako da to fino kažem razmaženo derište koje kuka jer mu se ne jede ovo ili ono. I meni bude neugodno kad netko prosi dok pijem kavu negdje vani. Iskreno. Neopisivo neugodno. Jer ja nisam gladna. Koji god njegovi razlozi bili. Možda zapravo mlati opaku lovu. Tko će znati? Nama je neugodno jer smo svi savršeno svjesni toga da smo mogli nešto napraviti, ali eto nije nam bilo na redu, imali smo jako nekog važnog posla. I to je
normalno. Protiv tog osjećaja se čovjek bori tako da napravi nešto.
Na primjeren način. Ne na način da nekom ostavi hranu na kontejneru. Uopće nije riječ o tome da ta hrana nije čista kao što ideja tvrdi da je riječ je o tome da na taj način vrijeđate nečije dostojanstvo.
To što je netko doveden u poziciju da u vašem i mom smeću traži ono što mu je potrebno je dovoljan udarac na njegovo dostojanstvo i zbilja mu ne treba na ovaj način iskazivati milost.
Time ste napravili nešto dobro samo u svojoj glavi.
Oprali se od tog čovjeka kojem pomažete. Ostavili ste mu hranu tamo gdje ga očekujete. Niste ga pozvali kod sebe na ručak, niste mu dali hranu, niste mu pomogli. Ponizili ste ga. Ljude i pojave očekujete u kontekstu koji im odgovara. Kad sretnete susjeda u inozemstvu se iznenadite. Ne očekujete ga tamo. Ovdje dajete do znanja da ga očekujete na njegovom starom mjestu.
To nije isto što i ostavljanje boca u posebnoj vrećici pored što ljudi rade i što je sasvim oke. Ako ti nećeš vratiti te boce u trgovinu netko kome je to očito potrebnije hoće.
Na milijun i jedan način se može pomoći, a da se ne uvrijedi čovjeka kojem se pomaže. Pomalo me nervira kad ljudi žale druge ljude. Nikad ne znaš što ti nosi sutra i tko će tebe tad možda žaliti. Odakle ikom pravo da drugog sažalijeva? Ono što si ljudi zamišljaju tko su?
Jako je jednostavno žaliti drugog s visoka i iz daleka. Pogledati zadovoljno s prozora kako vaše vrećice više tamo nema i ne razmišljati o onom koji ju je uzeo. Ljudska bića su za većinu ljudi vrednija od životinja...tko bi rekao s obzirom na razinu poštovanja koju im iskazuju.
Post je objavljen 06.04.2013. u 01:25 sati.