DVOSTRUKA ŠIHTA
Danas sam se nakon nekoliko tjedana izbivanja ponovo prošmucao gradom. Očekivao sam, pošto je 8. Mart da ću sresti koju “koku“ da se izljubimo. Rano jutarnje tuširanje, pa brijanje, pomno odabrana trenirka koju nosim samo u svečanim prilikama. Trebao jeto biti znak da ću možda i uspjeti zavaliti neki zvučniji poljubac. Nabacio sam ja i losion, koji sam, btw. ukrao sinu prije nekoliko godina i zaštekao ga u ormar ispod gaća. Tu je bio najsigurniji. Po mojim gaćama, već duži period, nitko ne vršlja. Izađoh ja vesel iz kuće i odmah naletim na susjeda. Znao sam da taj dan neće baš završiti kako sam planirao. Inače, moj susjed Stanko je obrtnik. Čini mi se da u posljednje vrijeme sve češće obrće dugove kao i večina nas.
- „Bravo susjed, baš dobro da sam te sreo. Reci mi molim te, ti si pametan čovijek, što su to fiksalne kase“?
- „Stanko, kao prvo to se ne kaže fiksalne, već fiskalne kase, a kao drugo, što te to zanima“?
- „Ma isti klinac, ili fiksalne ili fiskalne, reci ti meni oće' li oni mene zajebat, mislim poreznici“?
- „Neće Stanko,to su za one koji naplačuju keš i ne izdaju račune“.
- „Pa i ja naplačujem keš i ne izdajem račune“.
- „Stanko, tu se misli na ugostitelje, ne na vas male obrtnike“. Već sam bio pomalo nervozan. Dok sam Stanku objašnjavao pizdariju oko tih kasa, prošle su već tri dobrostojeće raspuštenice, a one su bile u mom planu da im čestitam 8. Mart. Znao sam svaki njihov korak. Odlazile bi svakoga jutra oko 8,30 u market i vračale se oko 10 h, iako im je trgovina na 100 m. Naravno, nakon kupovine bi se grupirale u obližnjem kafiću, te vjerujem pretresale njima aktuelne teme. Koja ima novog švalera ili koji je tip slobodan strijelac. Ali Stanko nije prestajao.
- „Znači ja nemoram imati tu kasu, super, znao sam ja da ćeš ti meni pomoći. Za ovo imaš gratis čišćenje bojlera“.
- „Kako ide posao, Slavko“? Upitah ga da bi dobio na vremenu. Očekivao sam onu mladu medicinsku sestru da se vrati iz trgovine, nju ne smijem propustiti. Bilo mi je drago što sam stavio malo više kolonjske, bar neće izlapiti.
- „Kako ide posao? Šugavo. I što odradiš sve je teže naplatiti. U zadnje vrijeme imam problema, nigdje keša. Sve češće mi se dešava da ove ženske nude da „prebijemo“ posao, onako, znaš. A znaš i sam da je moja Marta još mlada, treba tu „raditi“ svake večeri. Skače po meni ko' neka ždrebica, da ti budem iskren, sex mi se počeo gaditi. Onda uz to još me i ove ženske napadaju, samo da ne moraju platiti. Znaš ti i sam da sam ja jeftin, moj rad košta 50 – 100 kuna, ali to njih ne briga“.
U meni je toga trenutka proradio poduzetnički duh.
- „Kažeš nude ti se umjesto plačanja“?
- „Ma da, ne možeš vjerovati, a sada pred sezonu kada dođu slovenke, to ti je ludnica. Da sam pastuh, nebi to sve mogao izdržati“. Od toga trena imao je moju potpunu pažnju.
- „Vidi Slavko, ja ti se, kao što sigurno znaš bavim i financijskim savjetovanjem, imam ja za tebe poslovan prijedlog“.
- „Ma znam ja da se ti time baviš i da si jako uspješan, to se vidi po tvom autu koji je skoro punoljetan, a i po škurama koje nisi ofarbao već 5 godina. Jebalo majku koga si ti uspješno posavjerovao“. Ovime se doveo na rub incidenta. Nije da nije bio u pravu ali kod mene je prevladao razum. Stisnuo sam zube i prešutio njegovu opasku.
- „Slavko budi ozbiljan, imam za tebe jedan dobar prijedlog. Ajd' da se uortačimo“.
- „Kako da se uortačimo, pa ti neznaš ni napumpati gumu na autu, odšarafiti šaraf, promijeniti gumicu na špini, još mi stvarnosamo ti trebaš“.
- „Slavko, mislio sam ovako. Kada imaš situaciju da ti određena dama ne može platiti posao i ponudi ti sex, ti pozoveš mene, ja to „odradim“ za tebe, a ti taj iznos knjižiš u onu „crnu biljećnicu“ na moj konto. Znaš da ću ti ja jednoga dana to platiti, mora i mene jednom krenuti“.
- „Ti nisi normalan, kao prvo ti si mojih godina, nisi u cvijetu mladosti. Očeš' da te udari srčani“? Nije se dao.
- „Slavko ovo je biznis. Ovime ti zadržavaš klijente, odnosno klijentice, ja za malo love tebi činim uslugu. A da bi sve bilo potpuno čisto i transparentno, evo to će te koštati 30%“.
- „Ne razumijem, kakvih 30%“.
- „Pa ako tvoj posao vrijedi 100 kn, i ja ga „odradim“ umjesto tebe, ti mene teretiš, u „crnoj knjizi“ za 70 kn. Jel' pošteno“? Dok sam mu izlagao svoj biznis plan u glavi mi je digitron radio velikom brzinom. Znači jednom tjedno puta četiri to je četiri puta mjesečno po sedamdeet kuna, ukupno 280, plus one tabletice El'direct 220 kn, ukupno 500 kn. Malo previše, ali toliko plačam i za MaxTv sa sportskim paketom i onim paketom za odrasle. Paket za odrasle mi znači više neče trebati, a jebeš sportski paket, i tako su sve utakmice namještene. Znači odjavim MaxTv, ženi uvalim onu analognu antenu da gleda Turke uz obrazloženje da su isključili MaxTv, neće posumnjati, nebi bilo prvi puta. Biznis plan je bio idealan još sam samo čekao Slavkov pristanak.
Toga trenutka na ulici se pojavila Marta, Slavkova nova žena. Bila je mlađa jedno 15 g. od Slavka.
- „Evo ide ona moja aždaja, kidam“. Slavko je nestao kao duh. Pokušao sam mu doviknuti da malo razmisli o mojo ideji, ali više ga nije bilo u mom vidokrugu.
- „Susjed nečeš mi čestitati 8. Mart“? Nisam se ni snašao a Marta me već cmoknula, onako, malo žešće.
- „Imaš dobar losion, onako jebački“. Prvi puta me nije grizla savjest što sam „otuđio“ sinov losion, mali je imao ukusa. Poduzetnički duh se u meni ponovo probudio. U koliko bi Slavko pristao na ortakluk ja bih mogao, dok on radi, malo češće posječivati ovu njegovu nezasitnu ždrebicu. Zvalo bi se to DVOSTRUKA ŠIHTA.
Post je objavljen 06.04.2013. u 01:11 sati.