Marketing
Dokaz u Svetom pismu - knjiga o Ezekielu
Nisam gledao da li su oko Uskrsa aktivni jer nisam bio u Zagrebu za Uskrs, prijateljica se prošetala pa nije ništa vidjela, no ovaj tjedan su ponovo počeli, a pogotovo u ponedjeljak, utorak i srijedu. Dio opet u centru, a ta prijateljica ih je pratila do sotonističkog kluba Močvare kojeg nažalost nisu uspjeli trajno zatvoriti... Neki mladi tamo zalaze vikendom, no tko normalan tamo ide preko tjedna? Možda im je tamo jazbina. Netko je nekoga tamo naganjao autom u utorak navečer - da li su to bili vanzemaljci? Dileri droge? Ili su vanzemaljci, droga i kultovi nekako povezani?
I Ezekiel je u svetom pismu vidio nešto neobično, protumačio je to kao Jahvina kola - no da li je to stvarno tako ili je riječ o nečemu drugome? Pročitajte jer paralele su na svakom koraku, i slučajnosti i podudaranja je jednostavno previše:
Pogledah, kad ono sa sjevera udario silan vihor, velik oblak, bukteći oganj obavijen sjajem; usred njega, usred ognja, nešto nalik na sjajnu kovinu. 5Usred toga nešto kao četiri bića, obličjem slična čovjeku; 6svako od njih s četiri obraza, u svakoga četiri krila. 7Noge im ravne, a stopala kao u teleta; sijevahu poput glatke mjedi. 8Ispod krila imahu na sve četiri strane ruke čovječje. I svako od njih četvero imaše svoj obraz i svoja krila. 9Krila im se spajahu jedno s drugim. Idući, ne okretahu se: svako se naprijed kretaše.
10I u sva četiri bijaše lice čovječje; u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva četiri. 11Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. 12I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući.
13A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. 14Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje.
15Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak. 16Točkovi bijahu slični krizolitu, sva četiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugome. 17U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera a nisu se morali okretati.
18Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune očiju. 19Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi; kad bi se bića s tla podigla, i točkovi se podizahu. 20Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima. 21Pa kad su bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona s tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima.
22Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. 23A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo. 24Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi krila. 25Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina.
26Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek. 27I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane.
10I u sva četiri bijaše lice čovječje; u sva četiri zdesna lice lavlje; u sva četiri slijeva lice volujsko; i lice orlovsko u sva četiri. 11Krila im bijahu gore raskriljena. Svako imaše dva krila što se spajahu i dva krila kojim tijelo pokrivahu. 12I svako iđaše samo naprijed. A iđahu onamo kamo ih je duh gonio. I ne okretahu se idući.
13A posred tih bića vidjelo se kao neko užareno ugljevlje, kao goruće zublje koje se među njima kretahu; iz ognja sijevaše i munje bljeskahu. 14Bića trčahu i opet se vraćahu poput munje.
15Dok ja promatrah, gle: na zemlji uza svako od četiri bića po jedan točak. 16Točkovi bijahu slični krizolitu, sva četiri istoga oblika; oblikom i napravom bijahu kao da je jedan točak u drugome. 17U kretanju mogli su ići u sva četiri smjera a nisu se morali okretati.
18Naplatnice im bijahu visoke, a kad bolje promotrih, gle, na sve strane pune očiju. 19Kad bi bića krenula, krenuli bi s njima i točkovi; kad bi se bića s tla podigla, i točkovi se podizahu. 20Kuda ih je duh gonio, onuda se kretahu, a zajedno se s njima i točkovi podizali, jer duh bića bijaše u točkovima. 21Pa kad su bića krenula, i točkovi bi krenuli, a kad bi se ona zaustavila, ustavljali se i točkovi; kad se ona s tla dizahu, i točkovi se s njima podizahu, jer duh bića bijaše u točkovima.
22Nad glavama bića bijaše nešto kao svod nebeski, nalik na sjajan prozirac, uzdignut nad njihovim glavama. 23A pod svodom raskriljena krila, jedno prema drugome: svakome po dva krila pokrivahu tijelo. 24Čuh lepet njihovih krila kao huk velikih voda, kao glas Svesilnog, kao silan vihor, kao graju u taboru. Kad bi se bića zaustavila, spustila bi krila. 25Sa svoda nad njihovim glavama čula se grmljavina.
26Ispod svoda nad njihovim glavama bijaše nešto kao kamen safir, poput prijestolja: na tom kao prijestolju, gore na njemu, kao neki čovjek. 27I vidjeh kao sjajnu kovinu, iznutra i uokolo kao oganj; od njegovih bokova naviše i od njegovih bokova naniže nešto poput ognja i blijeska na sve strane.
Post je objavljen 05.04.2013. u 21:17 sati.