*
Tu gdje smo došli
nema zelenih polja,
nema stazica kroz šumarke
ni lađa na jezercu.
Tu gdje smo došli, ti i ja,
nema ni gole kamene vrleti,
pješčane pustinje
ni beskrajne pučine oceana.
Lebde neke krpe bezračnim,
bezvodnim prostorom,
bezlične, kao bijele zastave predaje.
Tama zamjenjuje svjetlo bez reda i sklada.
Zvuci-jer to nije muzika-
se kovitlaju oko nas
i ne govore nam ništa.
Kaos.
Novo jutro se budi.
*
Post je objavljen 05.04.2013. u 19:21 sati.