mozda koji put ovo i procitas s obzirom da imas lozinku..ugl.
bio si jedini …cuj mene bio..jos uvijek si i tako ce biti..
bila sam bezobrazna prema tebi nisam shvatila tvoje probleme,osjecaji su me dotukli..
ona rijec "prekid" onaj strah,ono sve..i sad nakon tj dana nakon naseg prekida meni je tesko..ne mogu se pomirit s cinjenicom da nismo skupa..da "mi" vise ne posojimo :(((
a zelim te opet prokletoo te zelim i ne mogu protiv
toga,nadam se..i molim samo da opet budes moj..
sama rijec tuga je moj dom..
Svaki dan je sve teže. Tuga opet caruje moji mislima, mojom dušom.
Pitam se ima li se smisla nadati tvom povratku? Znam odgovor…mozda
zašto se onda nadam? Nadam se jer si mi sve jer zivot bez tebe ne zivim..i ne nije bolje,niti bude vise..
…ali kako te prestati voljeti…kako prestati čeznuti za tobom…i ono najgore kako ti se prestati nadati? Ti ne znaš koliko mi značiš…ne znaš koliko me boli…nisi primijetio da te gledam drugačijim očima…da mi glas drhti kad razgovaramo…da protrnem kada me dotakneš…da li si ikada primijetio tugu u mojim očima kada se rastajemo? Nikada nisi bio svjestan koliko me veseli tvoja poruka…ali ni poruka više nema…neće više doći poruka «vidimo se večeras?»…nema više…sve pripada prošlosti…
Žao mi je samo jedne stvari što nisam mogla otjerati strah koji me pratio uvijek kada sam bila s tobom…taj strah me kočio da budem što jesam…i najgore od svega taj strah me kočio da budem sretna i da napokon uživam u sreći s tobom…ali umjesto da uživam u sreći ja sam se iz dana u dan bojala tvoga odlaska…strepila nad svakom tvojom riječi…nisam ti mogla pokloniti još ljepše zajedničke trenutke jer sam se bojala….i što mi je vrijedilo da se bojim tvog odlaska kad na kraju si otišao…otišao bez povratka….
mislis da je lako okrenuti nekom leda,,mislis da je lako pricati kao da ti je svejedno..vidis nije..jer ne mogu to..ne mogu bit takva..
Post je objavljen 05.04.2013. u 18:02 sati.