Danas sam svojeg partnera obavijestila da selimo na Vis.
Zašto na Vis, pitate se....
Vrlo jednostavno.
Naime, vozila sam Savskom cestom i upala u tipičnu "bjež'mo s posla prije kraja radnog vremena a i kiša pada pa vozimo k'o kreteni" gužvu kad sam na križanju s Vukovarskom čekala na semaforu. Zeleno svjetlo se upalilo 3 puta i nijednom u ta 3 puta nisam prošla kroz raskrižje.
Kakve to veze ima s otokom Visom?
Ljetos se prikazivao dokumentarac o mladiću koji je rodom sa Visa... taj isti mladić se iz Zagreba valjda nakon studija vratio na svoj otok jer je shvatio dok je čekao da se 3 puta promjeni zeleno svjetlo na semaforu na Savskoj da to nije život za njega....život gdje će čekati zeleno svjetlo za prolazak kroz raskrižje.
U dokumentarcu taj mladić ne radi jer nema posla. Život na otoku Visu je težak pa u skladu s time po cijele dane plovi falkušom - nekad i do Palagruže gdje kampira na plaži skupa sa svojim prijateljima ispijajući domaće vino iz petolitarske plastične boce i pričajući o teškom životu sjedeći pored vatre. Taj isti težak život je doveo do toga da od silne težine sa tim istim prijateljima odrađuje redoviti paraglajding sa vrha Palagruže...pod punom opremom naravno. Ali nije mu lako, ljudi se ne poznaju više na otoku, nema djevojaka za ženidbu, nema "miješanih brakova", nema posla, nema novaca. I nema povratka u Zagreb, jer što znače šoldi kad čekaš da se zeleno svjetlo 3 puta promjeni na semaforu.
U pravu je... jebeš sve šolde kad se možeš zapijati na falkuši.
Stavit ću ovu frustraciju pod tagove "umjetnost" i "paranormalno", jer zaista te dvije riječi zapravo pružaju sažetak - lud čovjek seli u zabit i živi od zraka. Paranormalna umjetnost.
Post je objavljen 05.04.2013. u 15:40 sati.