Pregled posta

Hrvatska Piratica u Bruxellesu

Negdje u bespućima interneta, u jednoj sam prepisci u nekom svojem postu obećala da će moj idući blog imati fokus na našim stajalištima, ili mojim stajalištima u ulozi nositeljice liste Piratske Stranke na izborima za Parlament EU.

Otkad sam sudjelovala u toj prepisci dogodilo se mnogo toga zanimljivog. Pokušati ću, opisujući događaje i doživljaje u posljednjih nekoliko dana, reći nesto i o tome za što se to mi, pirati, zauzimamo.

Vjerojatno vas većina koji pratite našu predizbornu kampanju zna da sam početak tjedna provela u Bruxellesu. Vjerojatno znate i da trenutačno u Europskom Parlamentu sjede dvoje zastupnika iz redova švedske Piratske Stranke. Mozda čak i znate da se oni zovu Amelia Andersdotter i Christian Engström. Ako ste zaista dobro upućeni znat ćete i da su u Europskom Parlamentu dio zastupničke grupe Green/EFA.

Poziv da svoje kolege posjetim na njihovom radnom mjestu dobila sam u vrijeme konferencije Europskih pirata nedavno u Zagrebu. Taj je poziv otprilike glasio ovako: ‘Doći ćeš u parlament, snimit ćemo kratki promotivni video i to je, otprilike, to!’. Dakle, to je kratko snimanje bilo sve na što sam bila spremna. Već i samo to mi se činilo kao prilika koja se političarki iz mlade stranke pruža samo jednom u životu. Naravno, poziv sam oduševljeno prihvatila. I tko bi, uostalom, odbio mogućnost da barem na nekoliko sati zaviri u zgradu Europskog parlamenta, prošeće hodnicima nečega što je puno više od obične zgrade, ustanove u kojoj se donose zakoni koji utječu na svakodnevni život svakog građanina Europske unije!

U Bruxelles sam stigla ovoga ponedjeljka poslijepodne. Boravak je isplanirao, a kasnije i vrlo uspješno koordinirao Amelijin tajnik i voditelj ureda Mattias Bjarnemalm.

Kad sam izlazila iz aerodroma s upaljenom kamerom dočekali su me Mattias i kolega, za kojega ću kasnije saznati da se zove Felipe Gonzalez Santos i da je član španjolske Piratske Stranke te stažira u uredu Amelie Andersdotter.

Sjeli smo u prvi taksi dok je Felipe sa upaljenom kamerom budno pratio svaki naš pokret. Mislila sam da se vozimo prema stanu u koji su me smjestili. Pogrešno! Mattias je odlučno dobacio taksistu: ‘U parlament!’. Nisam mogla skriti čuđenje. Već je debelo prošlo 20 sati, a ja ipak dolazim iz zemlje gdje se s posla u pravilu odlazi 15 minuta ranije, a samo u vrlo rijetkim iznimkama satima po završetku radnog vremena.

Dolazimo i do zgrade Europskog parlamenta. Predamnom je impozantna građevina, ali trudim se izgledati kulerski, sakriti uzbuđenje, a zapravo bih najradje skakala poput malog djeteta. Ipak sam na samom ulazu u instituciju koja mi može pružiti priliku da konačno počnem raditi na tome da sugrađanima pokažem kako su promjene moguće i dostižne. Da im pokažem kako i Hrvatska ima priliku konačno okrenuti se boljoj budućnosti.

Dobivam prvu akreditaciju i ponovno zauzimam kulerski stav, kao da je to procedura koju sam prošla već barem desetak puta.

Imam osjećaj da se gubimo po labirintima tih nepreglednih hodnika, ali Mattias zna točno kuda me vodi. Za nekih pet minuta, što hodanja, a što vožnje liftom, eto nas u njegovom uredu.

Već sam na početku spomenula da sam mislila da u Bruxelles dolazim snimiti kratki promotivni video. Možete zamisliti moje čuđenje kad mi je Mattias na zaslonu računala pokazao raspored za sutrašnji dan! Vjerujem da je taj raspored izgledao vrlo slično poput dnevnog rasporeda svakog drugog parlamentarca, a sadržavao je precizno određene termine sutrašnjih sastanaka. Popis imena bio je zaista impresivan. Ili se radilo o iskusnim političarima čiji stavovi se ni u čemu ne kose sa stavovima pirata, dapače, rekla bih da se savršeno nadopunjuju, ili se radilo o aktivistima koji vrijedno rade na promicanju mrežne neutralnosti, zaštite podataka i ostalih nama jako dobro poznatih ideja. No, krenimo redom.

Prvi je susret bio s Edouardom Gaudotom, koji je dio strateške jedinice grupe Green/EFA odgovorne u parlamentu za europski istok. Nakon tog sastanka postalo mi je jasno da je sastanku, osim da se obavijestim o radu same njegove jedinice, svrha bila i da me pripremi za sljedeći sastanak. Nisam dobila nikakve posebne savjete ili upute, tek zagonetnu napomenu da ću se uskoro susresti s osobom čije će mišljenje o meni i onome za što se zapravo zauzimamo biti presudno u procjeni mene, kao buduće suradnice spomenute grupacije.

Bio je to susret s njih dvoje, Danielom Cohn-Benditom, supredsjednikom parlamentarne grupe Green/EFA i Vulom Tsetsi, glavnom tajnicom grupacije. Nakon što smo se upoznali sastanak kreće drugačije nego onaj prije njega. Ovoga puta ja predstavljam fokus naše kampanje i djelovanja u Europskom parlamentu. Za početak se zahvaljujem domaćinima što su poželjeli upoznti s mojim radom i počinjem opisivanjem političke i socijalne klime u Hrvatskoj. Iako Hrvatska još nije članica Europske unije, uviđam da domaćini jako dobro poznaju situaciju u mojoj zemlji. Možda se baš zato na njihovim licima ukazao smješak, kao znak odobravanja, kada sam glavnu ideju naše kampanje, ali i budućeg rada, sažela u jednu jedinu riječ – transparentnost.

Predstavila sam im glavnu nit vodilju naše kampanje, a to je da je naša stranka jedina koja će građanima ponuditi mogućnost da demokraciju prakticiraju svakodnevno, a ne samo u dane izbora. Transparentnost sam također povezala s odgovornošću koja bi je neizbježno dugoročno pratila i spriječila da nam se ikada više ponove korupcijske i ine afere kojih smo se nagledali u posljednjih dvadesetak godina.

Bilo je očito da je sastanak prošao dobro. Naglasili su mi da im se slobodno obratim kad god mi zatreba pomoć, kao i da bih dio današnjeg dana trebala iskoristiti da se upoznam s radom odbora kojih u Parlamentu ima 28. Sve to da bih se na kraju odlučila za one u kojima bih najviše koristila svojim biračima. U tom me susretu posebno oduševilo što su mi se svi obraćali kao budućoj zastupnici! Nitko nije pokazao niti najmanje sumnje da ću od 1. srpnja biti njihova suradnica. Toliko su uvjereni u moj, i u uspjeh Piratske stranke!

Sljedeći je sastanak bio malo neformalniji. Na kakvih pola sata smo izašli iz zgrade parlamenta i u ugodnom obližnjem kafiću našli smo se s Laurance Van de Walle, političkom savjetnicom grupe Green/EFA u industrijskom odboru i Cristianom Bulumacom, piratom iz Rumunjske koji radi za projekt ‘Joinup’ Europske komisije. Razgovarali smo ponovno o parlamentarnim odborima. Svaki zastupnik mora sudjelovati u radu jednog, iako najčešće radi u dva odbora. Kako su moji izbori bili da radim na promicanju transparentnosti zajednički smo pročešljali rad nekoliko odbora. Nekoliko ih je na mene ostavilo dojam radnih tijela u kojima bih se dobro snašla i u kojima bih najaktivnije mogla raditi na promicanju transparentnosti. Budući da je ideja da imamo predstavnike u što više odbora, kako bi naš utjecaj bio rašireniji, fokusirali smo se na nekolicinu njih. Na kraju dana svoj izbor sam uspjela suziti na tri. Koje to, vidjet ćete u novoj epizodi #exile6e web videa.

Približilo se i vrijeme ručka. Zbog gustog rasporeda i ručak je bio radni. Mattiasu i meni pridružile su se Kirsten Fiedler i Marie Humeau, zagovornice udruge EDRI (European Digital Rights). Uz ručak smo raspravljali o temama kao što su zaštita podataka, reforma copyrighta u digitalnoj eri, DRM-u, trenutnim mjerama EU o nadziranju građana, korporativnoj cenzuri i sl. Darovali su mi ogroman broj edukacijskog materijala koji su cure skidale s police, eldorada svakog pravog pirata. U njihovom sam se uredu također srela i s Joeom McNameeom, izvršnim direktorom udruge EDRI i sa Raegan MacDonald, dugogodišnjom političkom analisticom u Accessu. Koliko sam ja bila oduševljena upoznavanjem s nekim tko stoji iza Accesa, čiji rad iznimno cijenim, toliko je i ona bila oduševljena kada je saznala da su naši pirati jako dobro upoznati sa njihovim radom.

Nakon ručka vraćamo se u zgradu, jer smo imali dogovoreno snimanje sa Ameliom Andersdotter i Christian Engströmom, već spomenutim zastupnicima iz švedske Piratske stranke. Snimanje je bilo u vox boxu. Vox box je zapravo okrugli stol okružen trima kamerama i opremljen jednako kao i svaki drugi televizijski studio, a u njemu parlamentarci imaju priliku snimati kratke debate.

I vaša piratica u Bruxellesu dobila je priliku okušati se u vox boxu gdje sam kojih 15 minuta s Ameliom i Christianom razgovarala uglavnom o piratskim temama. Iako je to snimanje isprva bilo zamišljeno kao isticanje mene, kao kandidatkinje i buduće zastupnice, spontano se pretvorilo u intrevju, u kojem sam uglavnom ja pitala pretpostavljajući da bi odgovori mogli biti zanimljivi našoj javnosti.

Moram biti iskrena i napisati da se upravo u vox boxu primjetilo moje neiskustvo, da još nisam političarka, nego samo obična djevojka s ogromnom željom da sudjeluje u stvaranju bolje budućnosti. Primjetilo se da pred kamerama osjećam pritisak, da mi rečenice još prečesto zapinju isprekidane poštapalicama kao sto su: hmmmm, aaaa i sl. Ali to me nije obeshrabrilo. I vještina javnog govora je nešto što se da usavršiti, a do tada, baš to moje neiskustvo mogu iskoristiti kao prednost. Ono je indikator moje iskrenosti i autentičnosti, kako je to jednom rekao moj nizozemski kolega.

Po završetku snimanja, požurili smo se na sastanak sa Reinhardom Bütikoferom, supredsjednikom Europske zelene stranke. Razgovarali smo o problemima na koje su Zeleni trenutno najviše usmjereni, pa smo se u razgovoru dotakli tema kao što su GMO hrana, kampanja ‘Za Europu slobodnu od GMO-a’, pretjerani izlov ribe, reforma agrikulturalne politike i sl. Ponovno sam dobila mnoštvo materijala u obliku letaka i pamfleta i savjet da s kolegama u Hrvatskoj prodiskutiram o spomenutim pitanjima kako bi mi se mogao poslati i dodatni materijal, istraživanja, statistike i sl.

Za kraj, sastala sam se s političkim savjetnikom grupe Green/EFA u Odboru za kontrolu budžeta Henkom Prummelom. Bilo je izuzetno poučno zadržati se u razgovoru sa osobom čiji se staž u institucijama EU broji u desetljećima. Nakon što sam mu ukratko sažela događaje dana, on me je detaljno uputio u rad spomenutog odbora i za kraj, zaželio mi sreću u daljnjem radu. Na odlasku, pozdravio me riječima: ‘Vidimo se u srpnju!’.

U ovom nastavku sažela sam svoj dan u Parlamentu EU koliko god sam mogla. A svejedno je tekst ispao poprilično opširan. Sada si možete zamisliti kako je izgledao cijeli dan. Ako atmosferu i tempo još nisam uspjela dočarati do kraja, pokušat ću jednostavnim nabrajanjem: puno trčanja hodnicima, puno sastanaka, još više izuzetno interesantnih razgovora, pokoja kava, radni ručak i uz sve to, kamera je uvijek tu negdje. Bio je to izuzetno produktivan utorak, dan za pamćenje i poprilično sam sigurna da nema dovoljno jakih riječi kojima bih mogla opisati koliko sam sretna što se prilika da iza sebe imam jedno takvo iskustvo pružila upravo meni.

Nakon takvog dana, naravno, zaslužili smo i par sati opuštanja. Počeli smo večerom na kojoj se Mattiasu i meni pridružio Ulf Pettersson, još jedan kolega iz ureda Amelie Andersdotter. Potom smo se u pubu London Calling sastali s desetak belgijskih pirata. Srećom, belgijski zakoni dozvoljavaju da im i stranci budu u članstvu političkih stranaka pa sam te večeri postala i članica belgijske Piratske stranke!

Sve u svemu, sve oko mog boravka u Bruxellesu me oduševilo i nadmašilo je sva moja očekivanja. Ne mogu dočekati ponovno se vratiti tamo i sada mi taj 1. srpanj djeluje tako daleko. Ali sve u svoje vrijeme! Nakon što se samo malo odmorim od puta, vraćam se kampanji u Hrvatskoj i to mirne savjesti. Uložila sam puno truda da dostojno predstavim stranku i sebe. I pripremila nam teren u Bruxellesu.

Autor:
Maša Utković, predsjednica Piratske Stranke Hrvatske i kandidat za EU parlament

Post je objavljen 05.04.2013. u 11:15 sati.