Nekad valja u knjižnici izabrati i nešto posve glupo, tako čovjek ne izgubi poštovanje za sve ono pametno, dobro, lijepo i zabavno što je u životu pročitao. Ne počne uzimati lijepe i vrijedne knjige zdravo za gotovo, ne pomisli: ah, takvo nešto bih i ja mogao/mogla napisati...
Moram priznati da je ovo jedna od takvih knjiga, koje su me podsjetile na sve dobro što sam čitala, kako bih usporedbom mogla doći do zaključka da ovo uopće nije bilo dobro, čak štoviše. Podsjetilo me na romane iz sredine Glorije, ili 24 sata, recimo, iako je tiskano na običnom papiru i ukoričeno da nalikuje pravoj knjizi.
U središtu radnje je jedan liječnik, koji dobiva od nekog Kambodžanca zlatne pilule kako bi se spavanjem mogao vratiti u prošlost i još jednom vidjeti ljubav svog života koja je ranije u njegovoj prošlosti poginula nesretnim slučajem. I onda sretne mladog sebe i počne si davati životne savjete i usmjeravati svoj vlastiti životni put.
No: vidjeli smo i pametnije zaplete knjiga koje se bave putovanjem kroz vrijeme, efektom leptira, teorijom kaosa i pitanjem postojanja paralelnih svemira. Ovdje je sve toliko ispreturano i puno klišeja da se čitatelju vrti u glavi koliko mora preokretati očima.
Zato, ako imate pametnija posla – nemojte. Ako se, kao i ja, želite podsjetiti svega lijepog i dobrog što ste čitali – samo dajte, ali ne očekujte čuda. Nije niti ugodna poslijepodnevna razbibriga.
Post je objavljen 08.04.2013. u 17:59 sati.