Marketing
Drugo-jačija
Četvrti četvrti...
Zvuči kao razbrojavanje za igru...
Koji li čudan prizvuk u izgovoru nečeg što bi trebalo biti datum.
Zvuči više kao - "Ne taj, ne, ne, ni taj..."
I kakve su mi ovo bezvezne zavrzlame. Ovo kao da sluti na nešto...
A ono što sam rekla. "Pa eto; nisam se razbila. Igram. Ali znam koje je vrste kamena kamen na srcu."
Pa eto, kažem si sad još: - "Vidiš da ne znaš."
"Ne taj, ne, ne, ni taj..."
Blesso...
U pola sedam navečer D. mi iz škole šalje poruku da mu treba bakrena žica za sutra; raditi će kaveze za ptice na likovnom.
Smrsim u sebe nerazumljivu interpunkciju, pa zovem mlađeg brata koji se epizodno pojavljuje u svakom tekstu iz teorija zavjere bijele tehnike u mom domu. Pitam:
"Di da sad to kupim?"
On ostaje vjeran karakteru u koji je sudbinski i bez pitanja trajno impliciran, pa kaže:
"Bakar ti je skup. Odi radije u ZOO shop i kupi gotov kavez."
Onda se ja smijem neumjereno, a sukladno sebi, pa vozim u željezariju u susjednom selu na rubu našeg grada i svoje pameti.
Dok kupujem deset metara žice koja nije bakrena nego s isolierbandom, mislim o nekim drugim neizoliranim žicama i svim se silama trudim ne primijetiti kako se tri davna teksta na silu pokušavaju kroz rešetke vratiti u moj ispražnjeni kavez.
Povremeno zbilja na najčudnijim mjestima pronalazim još tople metafore jednog života koji je posve nestao.
tessa k
Post je objavljen 04.04.2013. u 12:02 sati.