poruka se sama napisala
sumorno dugom stazom
stiglo je pismo
poslano na krivu adresu
zalutalo je nošeno sudbinom
papir požutio
godinama prelaženja ruku
tinta crna razmrljana
kapima
padale su uporno
ne kao slap bez prestanka
noseći olakšanje
nego jedna po jedna
lupkale su u dugim
tihim razmacima
bolno istisnute
cijedile su se
niz obraze i bradu
za sve uzdahe
osmjehe i vatrene poglede
vlažna osveta
za kratke trenutke strasti
suze osvetnice sićušni su
žar ugasle
Post je objavljen 03.04.2013. u 22:57 sati.