Marketing
O jednoj izumrloj vrsti
Oni pripadaju ugroženim vrstama kao što su tigar, orangutan ili kit. Toliko su ugroženi da čak ni njihovo ime ne čujete u razgovorima: zadovoljni ljudi.
Ugroženost i skoro izumiranje ove podvrste homo sapiensa je fenomen koji je teško objasniti. Dok svaka druga ugrožena vrsta počinje da nestaje usljed uništavanja sredine u kojoj žive, podvrsta „zadovoljan čovjek“ izumire usprkos uništavanju njegove životne okoline... iako je ranije bio sasvim siguran da bi ga veliki novčani dobitak koji je donio naprimjer ribolov (a koji je doveo do osiromašenja mora ribom) ili sjeća drveća ( što je opet uzrokovalo nestajanje velikih šuma, odnosno uzrokovalo izumiranje životinja), napravio zadovoljnim.
Davno prije, tako barem izgleda, bila je zemlja nastanjena zadovoljnim ljudima. Ljudi su za vrijeme rada pjevušili, radovali se kada je nešto bilo za radovati a uzimali udare sudbine stoički i sa mirnoćom.
Nije tačno poznato koji su ekološki čimbenici tačno doveli do izumiranja ove vrste. Sigurno je samo da je ravnoteža, koja je postojala između okoline i zadovoljnih bića uništena već u drugoj polovini 19. stoljeća. Stari spisi kao što je Komunistički manifest, ukazuju na to da čovjek u jednoj neuravnoteženoj sredini, u kojoj naprimjer uvrne šaraf samo na desnim vratima automobila (a ne i na lijevim), ne može nikako biti zadovoljan.
U današnje vrijeme je zadovoljstvo anahronizam i ko još slučajno ima u sebi nekoliko kapi stare krvi, pa mu se dogodi da pri kuhanju, čišćenju toaleta ili naplati milionske sume, zapjeva, učiniće sebi dobro ako ovu osobinu prikrije pokazivanjem ljutite face, slično kao sto se produženi dio kičme ili treća bradavica na grudnom košu, koje se smatraju društveno nepodobnim, kiruški odstrane.
Sam svijet nam stavlja jasno do znanja da zadovoljstvo nije „in“ i da nije poželjno: fotomodeli prezrivo gledaju u publiku za vrijeme dok prikazuju najnovije kreacije ... jedan osmjeh značio bi da više nikada neće dobiti ovaj posao. Političari gledaju odbojnim pogledom čim na njihov račun legne par desetina tisuća kuna nepredviđeno, da slučajno neko ne bi pomislio da oni taj novac nipošto nisu zaslužili i da ga ustvari i ne trebaju jer im je mjesečna plaća itekako dovoljna za život i više... I ko je još zadovoljan sa svojim životom ne treba ni da počne da piše neki post na vlastitom blogu, ko to želi čitati i komentirati ... zanimljivije je kada se piše o negativnim stvarima, što grublje to čitanije.
Danas, kada sam stajala na semaforu, ljutito zagledana ispred sebe ( naravno to je sada u trendu.... nipošto se zanimati za one oko sebe... mogli bi pomisliti da si od one rijetke vrste koja izumire), ugledala sam jedan bračni par, oboje oko sedamdeset, ruku pod ruku prelazili su ulicu. Oboje su, na moje veliko čuđenje, izgledali zadovoljni.
Dakle, sasvim izumrli nisu svi zadovoljni ljudi. Međutim, neka velika nada ne postoji. Naime ovo dvoje nisu sposobni da budu spasioci vrste, odnosno nosioci njenog produženja ... za to su prestari ...
Post je objavljen 03.04.2013. u 19:49 sati.