Grize me nesanica.Odustajem od prevrtanja po krevetu.Tapkam po mraku do kuhinje,palim svijeću,u čajniku spremna voda da zakuham čaj.Uigrana sam .Već treću noć svjedočim prikradanju bijelog pokrivača kojem se ujutro ni jedna živa duša neće veseliti baš poput mene,no priznajem sebi da je prizor spektakularan i dopuštam si na trenutak zaboraviti koji je mjesec,koji je dan i koliko je sati.
Samo sam tu.U svojoj noćnoj smjeni,spremna da preturam po svojem noćnom ormariću s bezbrojnim,malim ladicama.
Na svakoj je mali natpis pa sve nalikuje na urudžbeni zapisnik,jedan prenatrpani registrator u kojem stanuje jedna životna priča.Kad ne mogu spavati preturam po tim ladicama,čitam pohranjeno i pokušavam pronaći vezu između uzroka i posljedice , trudim se namotati nit u klupko pokušavajući doći do početka i dati smisao svom postojanju.
Ne sjećam se baš svega al znam da sam u početku bila jako mala i imala sam velike snove za koje sam morala napraviti prvu ladicu,a onda su se s godinama ladice nizale i natpisi su ponekad bili zastrašujući,ponekad bajkoviti,mirisni,tužni,slatki,nenapisani...
Na prvoj ladici stoji mali natpis Idealan svijet i to je poprilično natrpana ladica u kojoj svaka životna kategorija ima svoj dosje.Često je otvaram jer se za mene još uvijek u njoj nalaze moje najveće životne vrijednosti,ideje o idealnom svijetu o kojem sanjam.Kad otvorim tu ladicu i pročitam meni sve važno i bitno uplašim se da neću normalna dočekati odlazak sa ovog svijeta i da će me progutati vlastiti san,zato je brzo zatvorim ,uz tresak,pa su ručice na noj polomljene i otrcane i gotovo da se više nemaš za što uhvatiti.Ali otvorim je svaki put baš kao i noćas i po prvi puta iznenađeno,zatepam sama sebi -Ti si sanjalica ,romantična luda, nešto neopisivo ,jesi....-zatvorim je ovaj puta bez buke,nježno i pažljivo ,sliježući ramenima.Jebi ga...
Preskačem dva tri reda aorista ,provučem se kraj najsmrdljivije ladice sa strahovima i zakačim rukavom prijezir koji mi se razlije mislima.Tu si mrcino vrebaš iz prikrajka?Iz koje ladice si ispao?Na evo guram te u slabost ,a to znači da ćeš nakon određenog vremena biti recikliran u nešto što neće odavati eroziju mog postojanja.Mani me se, ne pristaješ mi.
Ladica Oprosti je najteža ladica na ormariću.Opterećenje koja ona podnosi ponekad prijeti urušavanjem pa je podbočena s onom univerzalnom ljubavlju s jedne strane i vjerom u sebe s druge ,obje umorno otpuhuju zato ih noćas ne planiram otvarati.Nemam snage.Sutra ću se pozbaviti sa tim,najozbiljnije.
Što ovo piše,ne razaznajem ,slova su gotovo izbrisana ...N kao Ništa , A kao Agonija, D kao Ja, A kao On.... ,ah vidi tu su mi i naočale one pinky...khm neki kurvinjski poslovi...da izbacim cijelu ladicu ili samo sadržaj ili da se pozabavim s one tri gore prije spomenute prije nego što se odlučim.Sad sam u problemu.
Tu negdje mudro stoje odluke, doduše na klimavim nogama ali ipak stoje zajedno s natpisom jebeš karakter ako nije labilan.Next!!!!
Karmička ladica nastala je u trenutku u kojem mi je ideja reinkarnacije i otplata karmičkih dugova zvučala kao jedini smisleni nastavak velike šekspirijanske misli I to će proći.Stvaranje te ladice označilo je moj duhovni preporod i nadu da ću jednom sići s tog jebenog rotirajućeg kotača i evoluirati iz zamorca u nešto božansko.U ovoj ladici ima još dosta mjesta ,tek sam nedavno spojila neke uzročno-posljedične sljedove ,shvatila ,proslavila i stavila ih u podfolder plaćeno. Volim ovu ladicu iako je dio sa dugovima puno deblji.Tu zapravo bilježim svoje male pobjede duha,znanja i mudrosti.
Almost zen je odmah do ove duhovne no označava naizgled manje duhovne stvari i uvide .Ima neke sličnosti s onim pinky naočalama ali ipak stvarnije.Ovdje amplituda ponovno kreće prema dolje.Tu sam periodično, ovisna o plimi.
Pulsirajuća ladica sreće.Neka patina po njoj i lokot s brojevima i tajnom lozinkom.Gdje sam zametnula kombinaciju koja otvara čistu radost postojanja...čekaj znam...uvijek se radilo o nekim malim stvarima, prstima na ruci,prihvaćanju...kako to da je baš ta zaključana?
Možda se sjetim lozinke za sreću ako dodam jednu novu ladicu u koju ću noćas pospremiti cijelu sebe i osluškivati tišinu koja će se probijati iz pukotina ormarića rastavljajući ga na komadiće u kojima će se ogledati titraji zore kojom ću koračati potpuno slobodna od same sebe.
Iz te bi ladice mogla izaći će jedna nova žena koja će iza sebe ostaviti prozračnu prazninu ispunjenu mogućnostima.Samo da je nekako otvorim i hrabro napipam sadržaj pohranjen duboko,duboko unutra .
Post je objavljen 04.04.2013. u 09:09 sati.