Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mirjani, 2. travnja 2013. godine
Budimo spremni za odlazak časni
Sjedinimo se s Isusom, uronimo u otajstvo njegova zemaljskog života, u tajnu njegove otkupiteljske žrtve, u nauk koji je propovijedao i djela koja je činio. Ne birajmo široke puteve i ne zatamnjujmo istinu. Krijepimo se darom života na svetoj misi, stopimo se s otajstvom euharistije u kojoj nam se daruje živi Gospodin, s nebeskim kruhom koji liječi i ozdravlja, vraća nas Očevoj volji, čisti srca i otklanja nečistoću grijeha. Zna Gospa da je nestalnom čovjeku zahtjevno slijediti Isusa, našeg brata i Boga, pa nam zato i savjetuje da bar pokušamo biti kao On, da se otrgnemo od nevjere i s povjerenjem predamo u milosrdne ruke, da konačno napravimo korak koji će nas i u najvećoj muci i iskušenju osloboditi straha, koji će nam pomoći da prohodamo, da se osovimo na vlastite noge i uspravno slijedimo zov ljubavi. Uči nas da ne budemo tvrdokorni, da ne bježimo pred poteškoćama, da trajemo u poniznosti, iskrenosti, pravednosti i milosrđu.
U Božjoj volji jesmo i postojimo, ispunjeni smo dahom života i svjetlom nebeske slave, a odvojeni od Stvoriteljevih zapovijedi, odričemo se vrela ljubavi, gubimo orijentaciju i postajemo lak plijen neprijatelja od početka. Prihvaćajući kompromise i povlađujući ustupcima, upadamo u gustu mrežu zavođenja i još gušću tamu očaja. Djela koja činimo vraćaju nam se kao bumerang; dobra donose mir i radost, a zla nemire, tugu i prazninu u dubini duše. Dok se djela tame prikrivaju prividom i kriju iza blještavih paravana, dotle djela ljubavi koračaju dolinom zemaljskom i ne skrivaju se pred pravednošću i istinom, ostavljajući iza sebe trag neumrlosti, ostavštinu koja se utkiva u srca onih koji slušaju Isusa.
U Božjoj volji živi naše spasenje, ponuda i obećanje koje traje do kraja života, koje nas milosrdnim glasom poziva na obraćenje, na put, ma kako težak i mukotrpan bio, vodi u kuću Očevu. Opominje nas Prečista da ne krojimo život po vlastitim planovima, da ne sudimo druge po vlastitom shvaćanju, da ne surađujemo s prepredenošću svijeta, da razlučujemo mudrost od lukavstva. Jer sve što se protivi odricanju i sebedarju, sve što se suprotstavlja dobroti i milosrđu, nije od Gospodina. Sve što diše ohološću i samoljubljem protivi se ljepoti Božje slike u čovjeku, sve što poziva na pobunu i neposluh, na rušenje sklada i uravnateženosti, otkazuje suradnju sa Stvoriteljem.
Kako ćemo slijediti volju Svevišnjega ako ne poznajemo i ne razumijemo govor ljubavi, istinu koja od nas često traži žrtvovanje i odmak od primamljivih, ali pogubnih ponuda. U svaku našu odluku upliću se varke i mamci. Kad nismo sigurni što napraviti i kojim smjerom krenuti, odaberimo onaj put koji nam se po našem ljudskom zaključku čini težim pa sigurno nećemo pogriješiti jer nam Istina ne nudi lagodnost i površnost.
U pronalaženju puta i razlučivanju duhova ponajviše nam pomaže molitva, ali ne ona koja se rasplinjava u rastresenosti, već ona koja donosi mir i toplinu, u kojoj se svaka dvojba čisti od naslaga zamagljenosti i sjena sumnje. U jasnom ozračju istine kristaliziraju se dvije volje, naša i Božja, odvajaju se dvije mogućnosti, jedna koja pokazuje lice, a druga naličje, prva koja vodi vratima nebeskim i druga u jarugu pokraj puta.
Gospa nas poziva da svojom nepokolebljivošću i ustrajnošću, svojom malenošću i jednostavnošću svjedočimo slavu Božju da bismo se i sami proslavili u njegovoj volji, da bismo uvijek bili spremni za odlazak časni, ne ostavljajući iza sebe jad i bijedu, mrak i gorčinu, već bljesak svjetlosti i trag ljubavi. Kad nas svijet, zatvoren u vremenitom i propadljivom, bude smatrao budalama, znat ćemo da smo na pravom putu, kad nas bude mrzio na spomen imena Isusova, znat ćemo da smo u zagrljaju istine. Jer lud i dobar istoznačnice su u očima nevjere, braća blizanci u svjetonazoru koristoljublja.
Poziva nas Gospa da ne trajemo uzaludno, da ne živimo isprazno, prikupljajući blaga i slavu zemaljsku, već da budemo njezini apostoli, djeca njezina Bezgrješnog srca, pronositelji Sinova nauka, svjedoci što vlastitim životom grade bolji svijet, što vlastitim primjerom otvaraju put onima koji još uvijek lutaju i traže istinu, da pomognemo zavedenima i pružimo ruku onima što gacaju u blatu. Opominje nas da ne zaboravimo kako ćemo jednom svi doći pred lice Božje, pred pravednog Suca i Kralja milosrđa. Što ćemo mu donijeti na uzdarje? Jalnost, pohlepu, psovku, ljubomoru i nevjeru ili pak vjeru okrunjenu poštenjem, žrtvom, dobrim savjetom, darivanjem i praštanjem? Hoćemo li mu prikazati rogoborenje protiv onih koje je njezin Sin pozvao u svećeničku službu ili pak zahvaljivati na njihovim blagoslovljenim rukama koje su nas u ime Isusovo oslobađale od nakupina grijeha, unoseći svjetlost u naša zamračena srca? Hoćemo li biti spremni za susret poslije kojega više ništa ne možemo napraviti ni popraviti, već se samo uzdati u milosrđe Gospodnje?
Post je objavljen 02.04.2013. u 13:08 sati.