Za Uskrs odličan crtić 'Wall-E' kojeg uvijek s jednakom radošću pogledam, rekla bih, jedan od rijetkih. Ekološka tema, društvena tema, ljubavna tema… ima sve što me zanima. Mali, a veliki film. Samo crtić, reći će mnogi. Veliki film meni. Posebno dojmljivo kako su prikazani ljudi. Gledam i gledam i vidim da već danas ima takvih ljudi. Mnogo. Previše. Nestaje razlika između ruku i nogu, između vrata i trbuha. Neki bi se uvezli autom u trgovinu kada bi mogli, samo da ne moraju hodati. A sveopćem ludilu za vožnjom priključuju se i 'drive in' restorani. Bolesno. Postajemo bolesni. Već jesmo bolesni. Ali toliko bolesni da ne vidimo da smo bolesni jer bolest je zapravo normalno stanje tijela i duha.
Ali tu je taj mali Wall-E. Hrđav, neugledan… drugačiji. On je hrabrost. On je nada. Male stvari, ljubav (iskrena, nepatvorena), pogled na sunce kroz oblake, držanje za ruke, krhka biljčica … sve je što je potrebno za sreću. Kao što je netko prije mene rekao - nije važno što imaš nego koga imaš i tko te ima. No i – nevjerojatno koliko nam je malo potrebno za sreću, ali je isto tako jednako nevjerojatno kako nam je to malo nedostižno. Jer ipak smo mi ljudi, a ne roboti. Na sreću ili na nesreću, pitanje je sad. Na nesreću po pitanju ovog.
Post je objavljen 02.04.2013. u 13:33 sati.