Gradski Radio Trogir (95.6 MHz) - Utorak 28.05, 2013 u 19:10 sati
The Law – “The Law”
I sljedeci utorak ostajemo na povrsini.
Predstavljam kratko zivucu englesku grupu The Law i njihov istoimeni album.
-----------------------------------------------------------------------------------------------
Kad sam prilikom planiranja buducih emisija prolazio kroz sumu grupa i prasumu naslova, u oci mi je upala grupa The Law.
Za razliku od mnogih, ova mi je grupa upala u oci zbog toga jer sam album preslusao dvaput, jednom kad sam da dobio, i drugi put da se uvjerim da sam bio u pravu kad sam ga prvi put cuo.
I od tada je u arhivi.
Znajuci da je Paul Rodgers jedan od dvojice osnivaca grupe, ipak me zagolicalo, da nisam slucajno prebrzo otpisao ovaj album i grupu.
Stoga sam ispred sebe bacija kost, i evo, ide moje definitivno o ovoj grupi.
Nema se bog zna sta reci o povjesti nastanka.
Uglavnom, 1991 godine Paul Rodgers susrece bubnjara Kenney Jonesa, i u nevezanoj prici dolaze do nekih zajednicih ideja.
Jedna od njih je bila da se osnuje labava grupa, u kojoj ce njih dvojica biti clanovi, a svi ostali ce biti u prolazu, prema potrebi.
To je trebalo omoguciti Paul Rodgersu maksimalnu slobodu stvaranja i neometanu realizaciju u studiju.
Inace, samo da se podsjetimo, Kenney Jones je cjenjeni bubnjar, koji iza sebe ima reputaciju britkog i kao masina tocnog sviraca po kozama. Na svjetla pozornice je isplivao kao bubnjar Small Facesa, potom reformiranog istog banda u Faces, da bi nakon Kieth Moonove smrti, bio neko vrijeme clan The Who.
Na drugoj strani, do osnutka The Law, Paul Rodgers iza sebe ima neusporedivo siru i jacu karijeru.
Sezdesetih na sedmadesete je bio lider jedne od najvecih grupa na Otoku, grupi Free, da bi potom osnovao planetarno popularnu, Bad Company, te potom kratko zivucu, ali izrazito autorski i personalno jaku, grupu The Firm.
Postoje dvije verzije price, kako je band dobio ime The Law.
Prva kaze, kad su Rodgers i Jones bili u jednom pubu, dogovarali buducu suradnju, a iznad njih je visio natpis o nekoj regulativi, koji je zapocimao sa “The Law Says….”. Vidjevsi to, dvojac se slozio oko buduceg imena.
Druga je prica savim drugacija, i kaze, da je za vrijeme posasti po Americi, posasti koja se zvala Bad Company, kao predgrupa nastupila na par koncerata, americka grupa The Law.
Rodgers im je pristupio i rekao da mu se svidja to ime, i da ce ga kad tad iskoristiti. Receno-ucinjeno, nakon dvadeset godina, osniva grupu pod tim imenom.
Bilo kako bilo, album izlazi, a prije njega singlica “Laying Down The Law”. Singlica se penje na prvo misto Billboarda, obecavajuci dobar plasman albuma.
Nazalost, to se nije ostvarilo.
Album dolazi na top listu, ali se penje na 126. mjesto Billboarda, sta je za Rodgersa bilo jednako cistom porazu. Nisam bas siguran, ali koliko se sjecam, to mu je bio najgori plasman u zivotu sa nekim albumom.
Zasto je tomu tako, mogli bi lametirati danima.
No, neki ociti razlozi postoje i to debeli, jer ljudi koji vole Rodgersa i njegov rad su sigurnio imali razloga, ne kupiti ovaj album.
No, objasnjenje za to cemo ostaviti za malo kasnije, ajmo poslusati album.
Nakon odslusanog albuma, emisiju nastavljamo sa osvrtom na grupu i sam album
Dunque, album je lose prosao i to je dovelo do raspada grupe.
Ajmo pokusati odgovorit na vec postavljano pitanje, zasto je tomu tako?
Pored cinjenice da su na albumu svirali najeminentniji sudijski muzicari, pa cak i neke od zvjezda rock scene, kao sta su David Gilmour, Bryan Adams, i Chris Rea, muzika na albumu jednostavno nema suga, nema one nevidljive, ali odlucujuce niti, kad muzika ma koliko jednostavna ili kompleksna bila, jednog momenta osvjetli slusaoca i uvuce mu se pod kozu.
Nadalje, ovo je prvi, a vjerovatno i posljednji put da se Paul Rodgers oslanjao na vanjske suradnke, kad se radilo o komponiranju.
Ironija je tim veca, da je jedina tema sa albuma, “Laying Down The Law”, koja je dosla na prvo misto Billboarda, u stvari Rodgersovo djelo.
To samo ukazuje na pogresni pravac kojim se kretao ovaj projekt.
Jer, teme sa albuma su prosjecne, kakvih ima na tone po stotinama albuma diljem muzickog svjeta i vjerovatno, kakvih se na tone nudi svakodnevno za sitnis od autorskih prava.
Sta ocu reci, muzika na albumu je plosna, bez one punokrvnosti, koju sam bar ja ocekivao.
Rodger s druge strane, svojim pjevanjem plovi u cisti manirizam, ne dajuci nam nista od onoga sta vec nismo od njega culi, pa cak mnogo puta.
No prije se bar potrudija da to bude nabiveno emocijama.
I da spomenem Jonesa.
Zal mi je ovako pisati, ali taj covjek je kao masina, precizan, ritmicki savrsen, uglavnom, na papiru savrseni bubnjar.
No, ono sta ja ocekujem od bubnjara nije da bude masina, cak dapace, obrnuto, da bude covjek. Osnovna osobina covjeka je masta. I toga nema u njegovom bubnjanju.
Nisam ga nikad gledao uzivo, tako da stvarno ne mogu sa stopostotnom sigurnoscu poctrtati ono sta sam napisao, ali sudim po nome sta sam cuo na albumu.
A da ovom prilikom spemenem i to, da je Rodger Daltrey, vokal The Who, bio protiv toga da Jones ostane u grupi kao bubnjar.
Iako ga je Pete Townshend stitio, kazavsi, da je on dobar za grupu, ipak je logika na kraju pobjedila. Jer Moona kao prvo, nije mogao nitko zamjeniti, a ako je ipak trebao netko, Jones sigurno nije bio taj.
I tu se slazem sa Daltreyem 100%
Produkcija na ablum je kristalna, profesionalno odradjena, ali bez zivota, prazna. Bez trunke kreativnosti, kako sa strane samog producenta, tako i u hvatanju trenutka u studiju, koji mozda nije bas savrsen, ali koji je pun zivota.
Ta se beskrvnost osjeca tokom cijelog albuma, debelo podrcrtavajuci manirizam u koji je uronjen ovaj album.
I sta na kraju reci.
Vanseriski muzicari, elitni kompozitori, ispolirana produkcija, ipak nisu uspjeli izvuci album iz gliba prosjecnosti, a pogotovo ovo vrijedi u kontekstu samog Paul Rodgersa.
On je bio i ostao ikona rock muzike, covjek koji je najprije oborio Otok sa grupom Free, a zatim cijelu zemaljsku kuglu sa Bad Company.
Covjek koji je napisao neke od najljepsih tema u muzici, covjek, vlasnik vanseriskog glasa koji se idealno utopio u kontekst muzike koju je stvarao, sve do ovog albuma.
Ipak je moja prvobitna ocjena ovog albuma bila blizu ove danasnje, te ce, vjerovatno ovaj album zavrsiti u permanentnoj arhivi moje kolekcije.
Mozda se netko od vas, koji ovo slusate, nece sloziti sa mnom u ocjeni ovog albuma i to je OK.
Svatko ima pravo na svoje, osobno misljenje, a ja sam svoje upravo iznio.
Ukoliko itko ima neki drugaciji stav i zeli da ga se cuje, slobodno me moze kontaktirati preko mog bloga u vidu komentara ili na mail, osobni ili na Fetinu adresu, koja se isto nalazi na blogu.
Ukoliko ta primjedba bude argumentirana, bit ce mi zadovoljstvo objaviti je na blogu ili cak napraviti novu emisiju, sa sasvim drugacijim vidjenjem ove grupe.
Dotle, to je to!
Eto
---------------------------------------------------------------------------------------------------------------
Cilu emisiju mozete slusati u utorak navecer u 7 i 10 uri, ako stavite lancu od radija na 95,6 MHz, a isto tako i preko majke svih mreza na ovi link doli:
