Vrlo sam vitalna, iako me križa bole nekako po nekom redu, sad je vratni dio u katastrofalnom stanju. Tabletoman sam priznajem. Ne mogu izdržati bol i posežem za svakom tabletom koja mi pomaže.
(Mislim bili posve skrenula u humor jer je zbilja toliko nerealna, nadrealna, nerazumljiva i kao da se događa, s obzirom na moja raspoloženja, nekoj drugoj meni)
Ovaj tjedan sam provela tri dana u Biokovci (ili k)- centar za rehabilitaciju. Zapravo dva dan i nešto malo, ali uhvatila sam tri dana medicinskom tretmana. Platila sam hotelski smještaj. Imala sam uputnicu za tretmane. Zadovoljna sam. Manje me boli, ali sad bih trebala nastaviti, ali čisto sumnjam da hoću, jer sam nedisciplinirana. Sve tako do slijedeće boli.
Zašto ovo pišem? Drugog dana boravka u reh. cent. Biokovka zove, u panici, mala asistentica. Jedna stranka traži potpuni račun. Prvog travnja prelazimo na fiskalne kase, a do sada zbog mog kompliciranog radnog statusa račune je izdavala kolegica. Međutim ja radim u drugom radnom prostoru pa vrlo često moje račune izdaje kolega kod kojeg sam iznajmila prostor nakon što sam otišla u mirovinu i gdje radim na ugovor o djelu.
Snalazite li se? Naravno ne! I meni je trebalo dugo da u glavi složim sve te komplicirane odnose.
Kako god ugovor o djelu je nekakva mogućnost da mi umirovljenici zadržimo mirovinu i nastavimo raditi po potrebi. Postoji neki 'ugovor o djelu' u kojem stoji da mi kolega plača određenu sumu za ono što napravim, ali taj nesretni ugovor o djelu vrijedi za neke profesije, a za moju ta je priča dvoj(e)bena.
Naime ministarstvo(gluposti i ludosti) kaže ne. Komora kaže : baš i nije po zakonu, ali može proći, a lokalne vlasti često kažu: samo vi radite rijetko će vam sve komisije doći istovremeno. No ako dođu adio Mare, naći ću se u prekršaju i platit ću do 300.000 kazne. E sad tih para više nemam, a i sa zaradom sam već godinama u minusima i hvatam ih poslije mjeseci. Radim u nadi da ću stići do pozitivne nule – nekako se tako kaže.
Nije bitno što sam. Mali sam obrtnik- tako me vode u poreznim knjigama.
Kad me asistentica nazvala, naravno u panici, inače je tip od katastrofa i skoro svakodnevnih neobičnih susreta sa policijom, gubitkom novca i svađama sa svim i svakim, inače nije loša – uzrujala sam se jer nisam vidjela rješenja. Kolega neće izdati račun bez računa tehničara, tehničar kaže: ja sam već dao jedan račun onoj drugoj kolegici, a ona druga kolegica je uzela godišnji. Stranci moja asistentica ne može objasniti što se događa, jer je zbog par nesporazuma, upravo s njim, vrlo na nju nabrušen.
Odmah mi je skočio tlak. Naravno uzela sam, po običaju, apaurin i odmah odlučila prekinuti raditi. Nije više za moje godine uzrujavanje i hvatanje gluposti čudnog načina rada u kojem mogu biti uhvaćena kao prevarant na koji god način tko hoće.
Ali, ne lezi vraže- pogledajte što bi se dogodilo. Mirovina mi je nakon 40 godina rada- na traci (upravo gledam Čaplina) slovom i brojem sa onim dodatkom od 500 kuna, kojeg je uvijek moguće ukinuti točno 2900 kuna. (Nemojte mi govoriti da sam mogla za mirovinu plaćati veći doprinos- nisam mogla jer bih tako plaćala manji porez, a to nam nisu dozvoljavali- tako je to bilo u vrijeme Jugoslavije). Njemačke primam negdje 200 Eura. Tako se to penje do 4400 kuna.
Medjutim (nije greška) 2900 plaćam zajam – nije moj (i to je greška) i to će trajati još četiri godinice- što u mojim godinama znači tko živ tko mrtav.
Znači moram raditi.
Evo vam još malo dosadnog izračuna.
Ako radim bez ikakvog rizika - legalno, a to znači prijavljena na četiri sata, iako nisam sigurna da se može raditi u ovoj komičnoj struci četiri sata plaćam: 700 Eura prostor, pola troškova kojeg dijelim sa kolegom- ovaj mjesec je to iznosilo 1600 i nešto kuna. Asistentici negdje oko 8000 bruto, ostajem bez mirovine i moram plaćati, nadam se, samo pola zdravstvenog i mirovinskog i to je brat braji još dodatnih oko (cca) 6000 kuna ako ne i više.
Vjerojatno će se i kolegi povećati prihod što bi mogao značiti i veći porez pa bih u tome morala sudjelovati.
Vidim crno najcrnje. Hoću li to moći? Što ako upadnem u još veću dužničku krizu ( u kojoj već jesam, ali se sve nada da ću se radeći izvući)
Ljudi su sve više bez novaca i ja sve više radim besplatno ili za minimalne novce jer mi je žao da nakon tolikih godina brige o njima izgube ono što smo uspjeli sačuvati.
Ne treba zaboraviti da su naši instrumenti i materijali očajno skupi i da sve to godinama kupujem i plaćam sama bez ikakve potpore od države.
(Idem brzo po apaurin, jer ne vidim rješenja)
A, moglo je sve biti drugačije da imam drugu narav i drugo vrstu inteligencije, ako uopće inteligencije imam.
Mogla sam mjesto privatnog rada izabrati državni rad. Odlaziti na račun države na specijalizaciju i onda raditi tamo četiri sata, a godinama, kako se to već radi raditi u fušu (na crno, da ne govorim o plaćenim odmorima i bolovanjima) pa bih sad pisala sasvim drugačiji post.
Što ćeš? U vrijeme moje mladost Kerumi su bili političari i nikad nam nisu rekli da ne trebamo školu da bismo postali bogati, jer su oni završavali škole na špiritjeru kako se u nas u Dalmaciji govorili.
Jedan je postao direktor banke u kojoj je bio portir, pa se govorilo da je naučio posao vireći kroz špijunku.
A ni danas nije previše drugačije. Kažu mi da su američki generali odbili, u vrijeme domovinskog rata, prisustvovati večeri sa našim generalima jer da oni službeno večeraju samo sa jednakim činom kao što ga oni imaju a ne sa dojučerašnjim šoferima i još nekim sličnim zanimanjima, čast iznimkama.
Kako god s apaurinom , a pijem ga gotovo svaku večer, mirno ću spavati, što želim i vama.
Možda bih trebala spomenuti da kao privatnik nisam dobila ni stan od države koje su moje kolege u Jugoslaviji dobivali.
Ali čemu plakati za prolivenim mlijekom. Sutra je novi dan i ja ću raditi do smrti, a možda i poslije, jer čvrsto sam uvjerena da će se moje usluge tražiti i poslije smrti, toliko sam dobra ili loša kako će tko gledati na taj dio vječnost, ako ga uopće zaslužim.
Nemojte mi samo reći da ovo ne spada u rubriku humor.
Ali, danas sam dobila još jednu malu unučicu. S velikom kosom i milim lišcem. Bit će ljubljena kako je i red.
Sretan vam Uskrs!
Post je objavljen 30.03.2013. u 21:01 sati.