Umirem u patnji, i polako odlazim u san
U dolinu smrti, boravište mrtvih,
prebivalište ljudskih duša
Ja kralj; spavam, i samotna je tišina na zemlji
Dok idem probuditi one koji su spavali vjekovima
U dubinu smrti odlazim, da svoju vlast prosterem
na samo otajstvo smrti
U dubinu smrti ulazim
Ja prodirem u nju, u samu srž smrti
U sve njene pore i biti
I dok ulazim, cijeli svijet,
svi naraštaji, sve rođeno i mrtvo,
stoji mi pred očima
Sve predamnom spava u tami,
i kuca pozaspalim srcima otkucaje sna
iz kojega ih jedino Onaj koji im je dao san,
može probuditi
Oni spavaju, pred očima svog Otkupitelja
Sav ljudski život; mi spava na dlanu
Cijeli dom umrlih snuje otkupljenje
I biti će probuđen, da spozna Riječ:
dok Sin čovječji 3 dana ne bude u srcu zemlje (Mt 12, 40)
Da navijesti i onim usnulima od početka
radosnu vijest
Dolazim pred tebe, drevni djede i bako,
drevni Adame, Evo; majko, brate, i sestro
da ti navijestim radost vijesti tvoga Spasitelja
Vidite, ja sam morao ući u dubinu smrti
da bi mrtvi
koji čuju glas Sina Božjega, živjeli (Iv 5, 25)
A ovo je ta radosna vijest:
Ove su riječi vjerne i Istinite
Tko čuje ove riječi, Živi uvijeke
Nije Bog, nevidljiva energija, Sila, životom mrtva
Ta zapisano je:
"Bog Abrahamov, Bog Izakov i Bog Jakovljev"
Nije on Bog mrtvih, nego živih (Mt 22, 32)
Ja držim ključeve smrti i podzemlja (Otk 1, 18)
Cijela dolina mrtvih u zemlji spava,
i na moju Riječ ustati će svi mrtvi
iz ništavila svojih života
doista, bez otkupljenja grijeha
nema kraljevstva Božjega
Na moju riječ otkupiti ću one koji vjeruju
od grijeha koje čine nasljedstvom grešnosti
po prvom čovjeku koji sagriješi protiv mene (Rim 5, 17)
Ja ću im oprati tu ljagu
Samo jednom riječju,
mrtvi koji ovo čuju u dubini svoga srca,
živjeti će uvijeke
Post je objavljen 30.03.2013. u 14:17 sati.