Marketing
Jednom mi je rekao:”Ti si nešto najvrijednije i najbolje što se desilo u mom životu, to nikad nemoj da zaboraviš!” A izgleda da je on prvi zaboravio..
Mislim da samo jednom u životu nekoga voliš onako ludo, istinski.
I da je samo jedan onaj pravi. Samo je jedan zagrljaj u koji se savršeno uklapaš, samo je jedan poljubac koji ti može oduzeti dah. I kada jednom izgubiš tu osobu, zauvek ćeš je tražiti. Imaćeš milion prokockanih šansi, ali ne i pravu ljubav.
A znaš, bili smo sretni. Osjećali smo se onako kako bi se većina ljudi htjela osjećati. Kao da ništa nije bitno osim te osobe s kojom si. Kao da nitko drugi ne postoji osim nje. Kao da nema nikakvih loših stvari u ovom iskvarenom svijetu, da postojite samo vas dvoje. Da, svi žele taj osjećaj. A mi, mi smo ga imali, samo ga nismo znali cijeniti. A di je sad? E vidiš, to se i ja pitam svakog dana.
Ako je loše voljeti kišu, tišinu, knjige, laganu muziku i šume, ako je loše biti sretan dok gledaš zvijezde i zamišljaš neke druge, nepoznate svjetove, a u njima vidiš svoju ljubav, kako te čeka, nasmijana; ako je loše biti čovjek kome su osjećnja iznad materijalnih stvari i koji čezne samo za romantikom, upaljenom svijećom i dodirom, iskrenim i toplim, onda sam najgora na svijetu.
Post je objavljen 30.03.2013. u 11:46 sati.