Marketing
Opasna po ruku
"Maybe its time to go"
We can't stop
"Maybe its time to go"
I can't just stop
"Maybe its time to go"
Can you?
"Jer ne želim
Jer ne mogu."
Hoćemo se kladiti? Nisam sklona klađenju...ali mogli bismo.
Mogli bismo odrediti tko će presjeći ruke.
Kome reći?
Tko će presjeći ruke?
Neutralna osoba koja ne zna ništa?
Netko tko nikad neće shvatiti? Jer...neće nitko shvatiti. Ne možeš dočarati neke stvari.
Skrivati stvari je jednostavno, ali ne igramo se skrivača. Kako dočarati opipljivo...nevidjljivo...povezanost?
Rekla sam Evo ti knjiga. Čitaj to.
Čitaj to.
Čitaj...
Samo čitaj.
Rekla sam. Ti. Ja. Mi. Čitaj. Tu je sve kako nije bilo. Tu je isto. Mi.
Nemoj čitati! Možda ni ti nećeš shvatiti. Možda ja počnem neshvaćati. Možda.
Trebali bismo se kladiti.
Tko će presjeći ruke?
Jučer sam se presjeka. Jučer sam si slučajno zabila nož u ruku. Jer o leđima ne mislim previše. Mislim, ali ne želim. O leđima znam previše. Znam im obrise i disanje i destinacije.
O tuđim leđima poznajem svoje lupanje. O njima poznajem sve. Svoju frontu. Antiheroj. To sam tuđim leđima. Jer sam pobijedila u ime tuge. A o srećama ionako ne znam previše kad su oči okrenute od mene.
Ja se mogu presaviti kao list papira u struku i zaklopiti sva svoja slova.
I to nije sve. Jer mogu uzeti kuvertu i staviti se u nju.
I ni to nije sve. Jer mogu zalijepiti tu kuvertu da je sto vodenih para ne rastvori.
Da je moraš prerezati da je izvadiš i otklopiš i pročitaš.
Mogu se saviti i strpati u kuvertu i zalijepiti na neodljepivo i poslati!
Uh, da samo znaš... kako ja znam otići
Otići da nebo crveno zaplače po crnilu zemlje dok stojiš na otvorenom. Bez kišobrana.
I zato ne odlazim. Zato stojim. Zato sam u pretincu mrtvaca koji nikad neće otvoriti pismo.
Čak ni kada ga pronađu jer su susjedi obavili poziv, jer se nitko ne javlja, jer se pošta u sandučiću gomila.
Čak ni tada.
Jer taj nema potomaka i nema nasljednika i ovu državu sasvim nimalo ne zanima što se krije u nekom osobnom pismu.
I sve i kad bi se našao taj neki službenik koji bi me razrezao
Koji bi me otvorio
Koji bi me otklopio
Ja bi se zgužvala! I ispadala bih kišu!
I kad to ne bi bilo dovoljno
Ja bih svanula sunca
Ja bih zasjala sunce u te oči stranca!
Da nikad ne pročita što piše.
I kad bi imao naočale taj
I kišobran
Ja bih zapuhala vjetrove. Stvorila bih bure.
Plesala bih olujne vjetrove. Nalete struja. Digla bih more iz njegovih bazena i poslala ga preko planina. I dovukla poput tornada na uzici do tog stranca
Pred tim vratima
Sa mnom u rukama
I sve to dok si rekao keks!
Reci keks... e, točno tako brzo bih to napravila.
I kad me ne bi pronašao on, nego ti
Zapljuštala bih te sa svih strana. Okupala bih te prirodom bez latica. Odnijela bih se u visine i bacila u jarke. Gdje god ti je teže pronaći me.
I tamo bih se -za svaki slučaj-
...jer zbilja znaš biti...biti...uporan...i svojeglav... i, uopće, znaš biti sve ono što ne želim od tebe...
Ja bih se razlila!
A kad bih bila teška i masna
Ja bih se razmazala
Da sva crna slova pretvorim u sivi papir.
I kad bi mi pričao o beskonačnim mogućnostima
O rekonstrukcijama
I neodustancima
Ne bih se raščetvorila. Ne. Ja bih se raskomadala. U bezbroj neprepoznatljivih dijelova.
I kad ni to ne bi bilo dovoljno.
Kad bi nosio tercijarno ljepilo sa sobom koje može slijepiti oblak s oblakom i planinu s planinom
Pa čak kontinent s kontinentom
...a znamo da takvo ne postoji...jer oceani uvijek pucaju između slijepljenog...
Ja bih se rastvorila! Razgradila bih se u prirodu. Da me odnesu oluje i vjetrovi i kiše i zrake.
Da me ptice zamahnu svojim krilima ispod oblaka. A možda i iznad njih.
Da me sunce sprži na mokrom listu koji se spalio od vrućine.
I da me korijen pojede dok se hrani plodnom zemljom.
I da me deve nose u zrncima pustinje pod papcima i u svojim grbama u kapljicama vode koju čuvaju.
Ja bih se raspršila u svemir kroz vrijeme i prostor i nove svjetove.
Da me svaka reinkarnacija zaobiđe.
Jer bih bila ništa. Bila bih ništa! U svemu. Bila bih zrno neživog sveg' ništa ovog svijeta u baš svemu.
Bila bih u tebi
Bila bih ti znoj na čelu
Bila bih ti zrak u plućima
I teško željezo u žilama da preživiš
Bila bih ti krv koju strujiš srcem
Bila bih ti tlo pod nogama koje gaziš
Bila bih ti sunce kad prvi put otvoriš oči
Ja bih ti bila sve.
.Izvor
Da...mora da nisam dala sve od sebe.
Izvor
"Maybe its time to go"
We can't stop
"Maybe its time to go"
I can't just stop
"Maybe its time to go"
Can you?
U tvoju obranu
-Jer uvijek imam obranu...makar u monologu-
Možda je do sekundarnog ljepila.
Postala sam naopaka. Postala sam opasna po ruku. I to svoju.
Post je objavljen 29.03.2013. u 13:45 sati.