Marketing
Nekom nekad
Još sam pod dojmom sinoćnjeg sna iako osjećam već sada kako se sjećanje o njemu lagano kopni. Ne znam kako je uspjelo završiti loše. U jednom ruku smo se smijali, šetali i držali za ruke, zaustavili se radi ljubljenja. Onda je meni izletjelo da te volim i više ništa nije bilo isto iako smo se i tih dana lijepo proveli u našem proputovanju istočne Istre.
Jedna od ljepših noći koje pamtim je upravo na plaži iz mog djetinjstva, vatra, boca plavca i ti kako znaš otpjevati čitavog Ladačkog i Božu zvanog Pub.
Samopouzdanje mi je bilo na vrhu unatoč tome što nema mjesta za nas u ovoj zemlji. Sve što znam sam ti htio pokazati i podijeliti kad si tako draga, inteligentna, ironična i strastvena. Netko koga sam smatrao na istom nivou mada se uspostavilo da ja nisam na tvome.
Našli smo se na ulazu u Maksimir kao onomad, ti si potrčala preko ceste u proljetnoj haljini na cvjetiće, a ja sam te prepoznao tek kad si mi došla dovoljno blizu jer mi je sunce bliještilo. Ušli smo u tramvaj u gužvi koja bi inače bila nesnosna, no mi smo bili zaokupirani gledanjem u oči, smijanjem i stajanjem u ravnoteži dok smo udarali lagano jedno u drugo na svako kočenje i ubrzavanje.
I onda su mi u tom zanosu opet pobjegle nakon čega si se ti počela smrkavati. Na licu i očima sunce je odalo mjesto oblacima. Znao sam da je tada vrijeme za buđenje. U snu smo najranjiviji.
Još uvijek čuvam tvoje zadnje pismo zajedno sa predmetima drugih cura koje su mi obilježile život i kamenčića da me podsjete mojih stopa. Na gmailu mi svako malo srce zatitra kada vidim da si online jer sam tražio u imeniku nečiju adresu sa I., iako sam postavio za tebe "never show". Iznenadila si me kad si mi se zahvalila uljudno jer sam te se sjetio za mogući posao prevađanja. To što nismo zajedno, ne znači da ti ne želim i dalje svako dobro i da mogu nekako pomoći ako je u mojoj moći.
Post je objavljen 29.03.2013. u 10:11 sati.