XIII postaja
Majka ga prima motreć' netremice,
u duši sluti: tako ima biti,
jer rod se ljudski mora otkupiti!
Ko kamen mirno njezino je lice.
Tama se stere, umukle su ptice,
zastor se hramski razdrije na dvoje,
dosegnu Zavjet ispunjenje svoje!
Zemlja se stresla, pukle su litice!
Majčino krilo sad prijestolje to je
u sjedinjenju ljubavi goruće.
Slabi i mali više se ne boje!
Nemoćno zlo u sjenama se vuče.
Nad pako siđe On da uzme svoje.
Položen u grob čeka Uskrsnuće.
XIV postaja
Položen u grob čeka Uskrsnuće.
Pred grobna vrata postavit' će stražu.
Čuvati mrtvog zločinci nalažu,
sve do u ono uskrsno svanuće.
Požurili su, kako pisma kažu,
ne smiju tijela tu na blagdan biti!
Nikodem, Josip, ne žele se kriti,
u grob ga novi dostojno polažu.
U nedjeljno će jutro pohrliti
pobožne žene da pomažu tijelo
pitajuć' tko će kamen ukloniti.
A grob je prazan, u njem' platno bijelo,
i anđeo će b lagi navijestiti
uskrslog Krista, spas za ljudstvo cijelo!
SVIMA ŽELIM SRETAN USKRS!
Post je objavljen 29.03.2013. u 09:06 sati.