Prije dva mjeseca cijelu Hrvatsku je potresla vijest da je Z.M., tadašnji izvršni presjednik Dinama, smješten u Dom za svemoćne, koji se nalazi u okolici Zagreba i prostire na nekoliko četvornih kilometara i zapošljava nekoliko stotina dobro plaćenih djelatnika raznih profesija – glazbenici, arhitekti, medicinari, sportaši, svećenici, novinari, pripadnici tajnih službi su tek neke od njih. Kolika je cijena mjesečnog smještaja u Dom je strogo čuvana poslovna tajna, a priča se da je Dom u stvari grad, pa čak i država, u malom.
I zato nije čudno da nam je trebalo nekoliko tjedana da ishodimo dozvolu za posjetu domu, a morali smo proći i predavanje sa detaljnim uputama kako da se ponašamo u susretu sa štićenicima Doma. Ali sve je to vijedilo truda, jer napokon smo tu, u Domu za svemoćne, a vjerujemo da će vas naš prilog neće ostaviti ravnodušnima.
Na samom početku naše posjete u jednoj od najomiljenijih kavana u Domu zatekli smo dva velika prijatelja M.B. i Ž.K. u ugodnom ćaskanju uz jutarnju kavicu. Obojica su prije odlaska u dom bili gradonačelnici i sa neskrivenim oduševljenjem nam govore kako se osjećaju bolje nego ikada. Objašnjavaju nam sa žarom u očima projekte na kojima trenutno rade (fontane u cijelom prstenu oko Doma, te veliki križ koji će biti vidljiv kilometrima daleko od Doma), kojima za razliku od vanjskog svijeta ovdje niko ne prigovara, i posebno ističu odličnu suradnju sa domskim Uredom za prostorno planiranje. Na pitanje da li im ipak nešto nedostaje iz svijeta koji su zauvijek ostavili za sobom, M.B. odgovara da mu najviše nedostaje Sljeme i žali što nešto slično ne postoji u Domu, ali da će se založiti da se na tome poradi. Ž.K. nam odgovara da mu nedostaju brza vožnja i more, ali da skroman kakav je ipak više cijeni mir koji je ovdje pronašao.
Vodeći nas sljedećem štićeniku naša voditeljica nam objašnjava kako je sve prilagođenjo štićenicima i kako zaposlenici dobro znaju sve o njima tj. kako da se ponašaju tako da se osjećaju bolje nego dok su živjeli u vanjskom svijetu. Kako nam kaže voditeljica, naš idući štićenik je najpopularniji u cijelom domu, to je I.J., skladatelj i bivši predsjednik republike. Tihim i smirenim glasom nam priča kako će uskoro u domskoj koncertnoj dvorani biti održan koncert na kom će biti izvođene njegove skladbe. Posebno ističe da ovdje sa medijima nema nikakvih problema, a ima i jako dobre odnose sa V.Dž., izdavačem jednog manjinskog tjednika.
Pri kraju našeg posjeta dolazimo i do Z.M., osobe koja je bila i razlog naše reportaže. Voditeljica je puna hvale za njega i kaže da je ovdje potpuno druga osoba, te da u ova dva mjeseca, koliko je u Domu, nije napravio niti jedan incident, za što najviše zasluga imaju medijski djelatnici zaposleni u domu, koji mu ne postavljaju nezgodna pitanja, a nema nikakvih problema ni sa raznoraznim inspekcijama. Z.M. je predsjednik domskog nogometnog kluba, u kome igraju nekadašnji igrači iz HNL-a, sada djelatnici Doma za svemoćne. Z.M. se upravo sprema otići u posjet T.K., predsjedniku domskog košarkaškog kluba te šefu domskih tajnih službi, koji je ponosan na kolekciju dosjea koje posjeduje, te ih rado i neumorno pokazuje svima koji ga ovdje posjete. No, vrijeme za naš posjet je isticalo te ga nismo stigli obići.
Na putu prema izlazu razmišljala sam kako bih i ja željela postati štićenica ove ustanove i u šali, a znamo da u svakoj šali ima i zrno istine, sam pitala našu voditeljicu da li je popunjeno mjesto glavne urednice/urednika informativnog programa. Tako su naše zadnje minute posjeta ovoj ustanovi prošle u veselom tonu. Za Pola ure kulture Hloverka Novak Srzić.
Post je objavljen 29.03.2013. u 00:17 sati.