Oživjela pjesma stihovima budi,
u njoj pjesmu poje probuđeni ljudi,
oni su opijeni prirodom i okolinom
susreću se sa manom i vrlinom,
razumijevanje života kroz pjesmu traže,
dok se tekst pjesme u stihove slaže.
Pjesmi su vrijeme i bezvremenost krila
uvijek je sa veselim ljudima bila,
pjeva pjesma vrline svete,
neke spominje rime prošlosti daleke
u ovdje i sada ih stavlja
melodijom svojom vječnost proslavlja.
Jesam li i ja pjesnik nekad bila
ili sam samo stihove u snu snila,
dok me nije pjesma probudila?
Stihovi mi se roje u umu
i smisao traže u razumu
duša ih plete mrežama poete,
a duh blaženstvo šalje
u ovo ovdje i ono dalje
pa životnost proslavlja,
dok riječi pjesme u stihu ostavlja,
život joj sija na bijelom papiru
poučavajući ljude svjetlu i miru.
Oživjela pjesma život slavi
i veseli se svakoj proslavi,
grlu što joj zvuk daje,
zraku u kojem odjek ostaje,
struni na glazbalu koje je prati
i hoće ljepotom zvuka da uzvrati
ne traži nikakvog blagam,
samo pjesnika mila i draga.