Marketing
sezona 3.
Biti vjeran gledatelj Igre prijestolja na neki način nalikuje pripadnosti nekakvoj sekti. Pripadaš internacionalnom krugu ljudi koji kanda žive u nekom paralelnom (pomaknutom i odmaknutom) svemiru, dijele samo njima razumljiv jezik, govore o Vukovima, Lavovima i Zmajevima, imaju svoje lozinke ispunjene nekim dubljim značenjem, pa kad recimo kažeš "Zima dolazi" ili "Crna krila crne glasi", rekao si praktički sve i od tog trenutka Igrači međusobno komuniciraju samo znakovitim pogledima 
a oni koji ne znaju o čemu se radi osuđeni su biti totalni autsajderi.
S tom razlikom da (mi) ovisnici o navedenoj seriji ne priređuju kolektivna sektaška samoubojstva u strahu od smaka svijeta, jer kao tipični benigni geekovi jedva čekamo dočekati sljedeću sezonu. Zapravo, polubenigni, jer smo spremni ubiti za pogled na epizodu unaprijed 
No da, gledajući iz tog kuta, otprilike kužim zaluđene navijače, jer i ovo je zaluđenost jedne vrste, kužim sve dok ne zagazi u nasilje, bilo koje vrste. Nikad recimo neću zaboraviti uzbuđeno čekanje ponoćnih pretpremijera Gospodara prstenova, ista ekipa ljubitelja fantasya, dobra zezancija, i tako tri godine uzastopce. Znam, znam, ludo (masovno lud/il/o), al` je tada srce veselilo.
No sljedba ove serije svojom me raširenošću poprilično podsjeća na trekere, vjernu sljedbu Zvjezdanih staza (kult serije 70ih, 80ih i 90ih, koja je već odavno ušla u opću kulturu). To je isti profil gledatelja i vrlo je vjerojatno da su ondašnji trekeri jednako tako i današnji igrači. Iako žanrovski različite (Staze su čisti SF, a Igra je fantasy) i smještene u različita okružja, obje serije dijele jednaku maštovitost, odnosno, jednako je zahtijevaju.
Game of Thrones: Why does it inspire such devotion among fans?
Iako obožavateljima serije zapravo nisu potrebne nikakve najave, jer novu sezonu godinu dana čekaju kao napete puške, ovih je dana diljem svijeta krenula intenzivna reklama željno iščekivane treće sezone Igre prijestolja, čije emitiranje počinje za koji dan, pa rekoh ajmo koju rijet i o tom fenomenu. Mnogi su pokušali objasniti što je to toliko neodoljivo privlačno u seriji (knjigama G.R.R.Martina) u kojoj glavni likovi, za koje se imalo vežeš, u pravilu do kraja sezone ostanu bez glave (O da, autor im bez milosti siječe glave! Dakle, nije za one slabih živaca). No to je rezultat ne samo spisateljske vještine rečenog Martina, već i kolopleta raznih socioloških i psiholoških faktora. Jednim se dijelom sigurno radi upravo o tim šokantnim obratima u barokno bogatoj i nekonvencionalnoj priči, ali velikim dijelom i u onome što tržište trenutno traži. A fantasy je zadnje desetljeće na cijeni, jednom sam i o tome kako i zašto. Osobno ovu seriju doživljavam kao križanca zakulisnih političkih igara Borgena smještenih u tolkienovsko srednjovjekovno Međuzemlje, prilično živopisan spoj okrutnosti modernog i okrutnosti srednjeg vijeka. S jedne strane realnost, s druge najčišća fantazija, rezultat real-fantazija? Ne znam što je točno na stvari, ali budite na oprezu - stvara opaku ovisnost 
Post je objavljen 27.03.2013. u 21:30 sati.