Naše ogromne sunčane livade bile su prepune zatalasanog žita, čiji me zlatni odsjaj umirivao i ispunjavao. Zbog izoliranosti našeg imanja moja se komunikacija s ljudima svodila isključivo na roditelje, a većinu vremena provodio sam u prirodi. Priroda je ono što me oduvijek zanimalo i privlačilo, prema njoj sam gajio iskreno poštovanje i ljubav.
Sva pitanja i odgovore nalazio sam u prirodi. Bio je to moj način komuniciranja s Bogom. Godine su prolazile i činilo se kao da se ova idilična slika nikada neće promijeniti.
Jedno ljetno popodne putem koji je prolazio preko našeg imanja približavala su se zaprežna kola. Stariji čovjek i njegova kćer postali su naši gosti, jer običaj je prihvatiti sve putnike-prolaznike. I u tom trenu dogodila se čarolija ljubavi. Slučajna i prelijepa prolaznica u meni pobuđuje zanimanje i osjećaje kakve do tada nisam poznavao. Slijedećih nekoliko sati bili su uistinu raj na zemlji.
S njenim odlaskom otišao je i dio mene. Lutanja poljima više me nisu ispunjavala. Nemir se uvukao u moju dušu i ubrzo sam donio odluku o napuštanju svog doma. Iako nisam znao kamo krenuti, odlučio sam riskirati i potražiti ljepoticu koja je osvojila moje srce. Tada nisam ni slutio da će ovo biti višeživotna potraga.
Jednostavno i priprosto obučen, sa jednim jedinim zavežljajem okačenim za štap, krenuo sam pješke put prvog većeg grada. Ovakva pojava bila je savršena meta za iživljavanje gradskih huligana, tako da me umjesto srdačne dobrodošlice dočekalo njihovo premlaćivanje. Sve to me uistinu nije dodirnulo. Jedino što je bilo važno je bila ona. Potraga se morala nastaviti.
Mjeseci i godine su prolazile. Stalna lutanja, spavanja na otvorenom i poneko utočište dobrih ljudi bila su moja stvarnost. Put me jednog dana naveo na samostan, u čijem sam se okrilju i zaredio te proveo neko vrijeme. Međutim, mir samostana nije bio odgovor na moju čežnju. Jednostavno nisam bio sposoban zaboraviti slučajnu putnicu-prolaznicu koja je zarobila dio moje duše. Iako sam negdje duboko u sebi osjećao da je više neću sresti, odlučio sam napustiti sigurnost samostana. Moja potraga u liku putujućeg redovnika u tom životu zaista nije urodila plodom. Umirem sam i neispunjen.
Redovničku halju i pohabane sandale u ovom je životu zamijenila skupocjena motoristička oprema, no onaj unutarnji osjećaj je ostao isti. Hoću li je napokon sresti?
Post je objavljen 27.03.2013. u 17:19 sati.