Marketing
La Femme : Lady Jane Grey
Lady Jane Grey (1537. - 12. 2. 1554.) bila je engleska aristokratkinja i devetodnevna kraljica Engleske; od 10. do 19. srpnja 1553. godine. Bila je najstarija kći Henrya Greya i Francis Brandon. Po majci bila je unuka Mary Tudor, mlađe sestre Henrya VIII., a prema tome i praunuka Henria VII. i Elizabethe od Yorka. Imala je dvije mlađe sestre, Lady Catherine i Lady Mary.
Ne zna se točno kada je rođena Lady Jane Grey. Tradicija nalaže da je rođena krajem rujna/ početkom listopada 1536. godine, no novija istraživanja pokazuju da je rođena u kasno proljeće 1537. godine.
U mladosti je stekla vrhunsko humanističko obrazovanje, bila je vješta u latinskom, grčkom, talijanskom i hebrejskom jeziku. Kroz svoj odgoj i obrazovanje postala je predana protestantkinja i jedna od najobrazovanijih žena svoga doba. Jane je preferirala knjige od lovačkih zabava i prezirala je svoj strogi odgoj, tipičan za to doba, kao surov.
Jednom učenjaku, Roger Aschamu, koji ju je zatekao kako čita Platona na grčkom povjerila se:
''Kad sam u prisutstvu oca i majke, bilo da pričam ili šutim, sjedim, stojim ili odlazim, jedem, pijem, bilo da sam tužna ili sretna, bilo da šivam, pjevam, sviram, plešem ili radim išta drugo, moram to raditi tako savršeno i spretno kao što je Bog stvorio svijet, u suprotnom me tako oštro vrijeđaju, tako okrutno prijete, štipaju i rade štošta drugo što ne želim ni spomenuti....da se osjećam kao u paklu.''
Njena majka, Frances, bila je dominantna žena koja je Jane smatrala previše nježnom te ju je željela učvrstiti redovitim batinama. Zbog nedostatka majčinske ljubavi, Jane se okrenula knjigama i usavršila svoje znanje u jezicima i umjetnosti. Rane 1547. godine Jane je poslana da živi sa Thomasom Seymourom koji je ubrzo oženio Catherine Parr, udovicu Henria VIII. koji je preminuo prije mjesec dana. Catherine je pružila Jane majčinsku ljubav koja joj je nedostajala, no već u rujnu 1548. ona umire pri porodu i Jane opet ostaje sama.
Frances je ubrzo počela tražiti muža za Jane. John Dudley, prvi vojvoda od Northumberlanda, namijenio je Jane tadašnjem kralju Edwardu VI., no on se uskoro vrlo razbolio i bilo je samo pitanje vremena kada će umrijeti. John se zatim predomislio i odlučio spojiti Jane i njegovog najmlađeg sina Guilforda. Janeini su se roditelji složili, i 21. svibnja iste godine održano je dvostruko vjenčanje; prvo između Jane i Guilforda i drugo između Guilfordove mlađe sestre, Katherine i Henria Hastingsa.
John Dudley je sve to dobro isplanirao. Treći zakon o nasljeđivanju krune, kojega je napisao Henry VIII. 1544. godine pokazuje liniju nasljeđivanja. Prvi je bio Edward VI., koji je ubrzo umro, sljedeća je bila Mary, Henrieva kći iz prvog braka i katolkinja, što ju isključuje iz nasljeđa. Treća je bila princeza Elizabetha, kći Anne Boleyn koja je pogubljena zbog preljuba i izdaje, također nepoželjna na prijestolju. Zakon je glasio da ako nijedno Henrievo dijete ne dobije nasljednika, kruna ide liniji njegove mlađe sestre, Mary Tudor, odnosno njenim nasljednicima, kćeri Frances i unukom Jane. Budući da se Jane udala za Guilforda, John Dudley nadao se da će pomoću njega kontrolirati Jane kada postane kraljica i time vladati Engleskom.
Janein i Guilfordov brak nije najbolje počeo. Jane se nije željela udavati no majka ju je prisilila, te su se ona i Guilford dogovorili da će živjeti više kao ''brat i sestra'' nego kao muž i žena. Guilford je na prvi pogled bio raskalašena pijandura koji je vrijeme provodio kartajući u krčmi, no kada su se bolje upoznati bilo je jasno da je inteligentan i iskusan mladić koji ne želi biti marioneta svome ocu. Jane i Guilford bili su savršeni par za vođenje države; ona je imala potrebno znanje a on iskustvo. Unatoč lošem početku, ubrzo su se vrlo zavoljeli.
Početkom srpnja 1553. godine umire Edward VI. koji je netom prije smrti svojom izravnom nasljednicom imenovao Jane. Ona protiv svoje volje podnosi teret krune te postaje kraljica od 10. do 19. srpnja 1553. godine.
U devet dana svoje vladavile Jane je uz pomoć Guilforda izvela pravu revoluciju. Napokon su sve svoje zamisli sproveli u djelo. Sazvali su parlament kako bi opozvali zakone označavanja prosjaka užarenim željezom, a umjesto toga vratili su zemlju i posjede, koje je Henry VIII. uteo manastirima i dodijelio plemićima, na neograničeno korištenje naroda. Kao treće željeli su osnovati škole za djecu siromašnih, koje bi poučavale ne silom i batinama, već brigom i pažnjom. Oslobodila je sve trenutne zatvorenike i počela kovati pravi srebrni šiling sa njenim likom. Poklonila je većinu svojih haljina da ''ugrije jadne i obuče neutješne.''
Northumberland je imao puno posla ne bi li zadržao svoju moć nakon Edwardove smrti. Najvažnije, morao je izolirati i uhvatiti Mary ne bi li ona okupila podršku. Čim je bila sigurna u Edwardovu smrt, Mary je napustila Hunsdon i krenula u Istočnu Angliu gdje je počela okupljati svoje pristaše. Northumberland je 14. srpnja krenuo s vojnicima iz Londona, no, u njegovoj odsutnosti Tajno vijeće darovalo je svoju vjernost Mary te ju proglasilo kraljicom. Jane je zatvorena u Londonskom Toweru zajedno sa Guilfordom. Nova kraljica, Mary, ušla je u London u svečanoj povorci 3. kolovoza a John Dudley je smaknut 22. kolovoza 1553. godine. U rujnu je parlament proglasio Mary službenom kraljicom, a Janeinu vlast ukinuo i osudio je kao otimača prijestolja.
Jane i Guilford optuženi su za veleizdaju, zajedno s njegovom braćom i nbivšim adbiskupom Thomasom Cranmerom. Suđenje se održalo 13. studenog 1553. pred specijalnom komisijom koja ih je sve osudila na smrt odsijecanjem glave. Širile su se glasine da će Mary ipak poštedjeti Janein život.
Protestantska pobuna u siječnju 1554. godine zapečatila je Janeinu sudbinu, iako ona sama nije imala nikakve veze s time. Ova pobuna izbila je zbog Maryine želje da se uda za Phillipa od Španjolske, katolika kojemu se nije svidjelo da u Engleskoj postoji i najmanji znak pobune protiv katoličanstva. Mary je morala birati između ljubavi prema Phillipu i Janeinog života.
Egzekucija je prvo predviđena za 9. veljače, no, odgođena je za tri dana ne bi li Jane dobila priliku da se preobrati na katoličanstvo. Kapelan John Feckenham posjetio je Jane i pokušao joj ''spasiti dušu'', ali ona je do samog kraja ostala vjerna protestantkinja. Unatoč tome, s kapelanom je bila u dobrim odnosima i dopustila mu je da je otprati do stratišta.
U ranim jutarnjim satima 12. veljače pogubljen je Guilford. Njegovi ostaci preveženi su ispred Janeine ćelije na što je ona briznula u plač vičući njegovo ime. Zatim su je odveli na stratište gdje je održala govor.
''Dobri ljudi, dolazim ovdje da umrem, a po zakonu sam osuđena na isto. Činjenica je doista, da sam za kraljicu bila nezakonita, no moja volja kao i volja mojega muža nije bila ponijeti teret krune, zato perem svoje ruke u nevinosti, pred Bogom i pred vama dobrim kršćanima, na ovaj dan.''
Zatim je skinula svoje rukavice i predala ih služavki zajedno sa rupčićem. Krvnika je zamolila za oprost i platila mu uz poruku ''Molim da me otpremite brzo na onaj svijet.'' Zatim si je zavezala povez oko očiju. Nije uspjela pronaći drveni blok na koji je trebala nasloniti glavu te je mašući rukama po zraku uz suze u očima govorila ''Što da učinim ? Gdje je ? Gdje je ?'' Kapelan joj je zatim položio ruke na drvo i ona je spustila glavu, zauvijek, izgovarajući pritom zadnje riječi ''Gospodine, u tvoje ruke predajem svoju dušu.''
Bila sje amo jedna u nizu tragičnih ikona koje su stradale zbog tuđih ambicija i planova. Kratki život i nasilna smrt Lady Jane inspirirali su mnoga književna, glazbena, slikarska i filmska umjetnička djela.
Post je objavljen 23.05.2013. u 15:54 sati.