Ni moje ruke nisu nevine,
kao što ni tvoje tijelo nije.
Po njemu bih pisala svoje najljepše rime ...
... strasti ...
Moje ruke nisu nevine
jer nevinih dodira nema u našim trenucima.
A opet, toliko su bliski ljepoti savršenstva da ćemo žaliti što ćemo poslije s toplom vodom isprati tu strast ...
Moje ruke nisu nevine ni dok mislim na tebe, a ti si daleko,
dok mi šaptom govoriš kako neprisutnost može biti bliska ...
Ruke mi nisu nevine ni kada se sam prepuštaš maštanjima,
a ja osjećam da zamišljaš moje prste na svom tijelu ...
... dok po tebi pišem svoje najljepše rime ...
... strasti ...
Nevinošću ne-dodira se protivimo
jer zanemarenost je, možda, najveća grešnost ...
Zar njom ... kazniti sebe?
A napisala bih naše najljepše rime ...
... strasti ...
Post je objavljen 26.03.2013. u 18:34 sati.