Danas su riječi vjetar donijele sa zelenih livada
Nisam ni mislio da modrina je izgubljena
Neznam što si ono u krošnjama tražila
Još nema trešanja da se proljeću na izmaku nasmiješ
Ni cvjetovi nisu procvali sve je bijelo u nama
Koliko god ponijeli isto je posvuda jer samo duša ostaje
Poslije bijelog svjetlo svjetlije postaje u modrini potraje