Marketing
Gospina mjesečna poruka vidjelici Mariji, 25. ožujka 2013. godine
Ljubav u srcu križa
Gospa nas moli da u ruke uzmemo križ Gospodinov, nad njim razmišljamo o smislu života, o putu koji preko patnji i sebedarja vodi istini. Majka nas svojom porukom usredotočuje na Ljubav koja je početak i kraj, alfa i omega, iz koje je sve rođeno, u koju se sve vraća, pročišćeno od naslaga opačina i nakupina mraka. Bogorodica nam govori o ozdravljujućoj ljubavi, a ne o onoj koja je ranjena u Edenskom vrtu, koja se rasplinula u bezbroj osjećaja, koju je knez svijeta, uz Evinu suradnju, na stablu života onečistio smrću i zapljusnuo pljevom nestalnih osjećaja, emocija koje u sebi nose nejasno sjećanje na kratkotrajnu radost, ali isto tako sa sobom vuku bremenitu tugu pada, zapletenu u mrežu straha i zebnje. Bacakajući se u začaranoj kaljuži gnjileži, grijehom odvojeni od Stvoritelja, preplavljeni sumnjama i nepovjerenjem, rađamo plodove gorčine, razapeti u krajnostima i izmrcvareni u suprotnostima. U magli sebeljublja, odričući se Boga, ispremješali smo osjećaje, isprevrnuli osjetila, zasjenili duh i usplahirali srca. Naše čvrste odluke rađaju se i nestaju kao morska pjena i dok bezglavo uzlijećemo prema visokim ciljevima, noge nam se spotiču o niske prepreke. Do podne ljubimo, popodne mrzimo, ujutro darujemo, a navečer krademo, danas se odričemo svega, a sutra smo već puni pohlepe. Iz bistrine upadamo u mutež, iz pravednosti u spletke, iz skromnosti u raspojasanost. Ne poznamo sami sebe jer se ljuljamo između zakona svijeta i zapovijedi ljubavi, između nerealnih htijenja i ograničenih mogućnosti, između lepršavog sna i krute jave. Skloni smo vidljivome i opipljivome, bježimo od vlastite savjesti i trujemo se opijatom iluzija. Nemoćni i ograničeni, prkosno kriještimo u uho oholosti, odbacujemo i negiramo sigurni dolazak smrtnog časa u kojem nas čeka neminovno sučeljavanje s istinom. Dok drugima nanosimo bol, mi neizbježno razaramo vlastito žiće jer smo dio cjeline kroz koju struji isto milosrđe, praštanje i dobrota, jer smo bića punine, stvoreni za radost i zajedništvo, jer smo slika Ljubavi kojom smo grijehom i neposlušnošću zamračili sjaj. Bježeći od života, skvrčeni i izvitopereni, umrtvljujemo se surogatima istine. Povjerovali smo knezu laži i zašli u tamo slijepoga puta, tražeći pomoć od onoga koji jedino može ponuditi propast.
Okrenimo se Križu Gospodinovom u kojem je istina i put, Drvu života u kojem je obnovljena ljubav, na kojem su se rasplinule magle privida i zavođenja, s kojeg se odronula gnjilež naopakosti, s kojeg je protjerana laž i smrt, na kojem je pobijeđen neprijatelj od početka. Uronimo u Drvo križa na koje je Marija, rađajući Bogočovjeka, ponovno vratila otkinutu jabuka i zacijelila smrtonosnu ranu u duši čovjekovoj. Vratimo se Putu što vodi preko trnovite visoravni svijeta, što se suprotstavlja zavodničkim mamcima krivih nauka i pogubnih obećanja, svega onoga što nas uvlači u lagodnost i neodgovornost, u nerazboritost i lakovjerje, svega što se protivi ljudskom dostojanstvu i u nama muti sliku Stvoriteljevu. Prihvatimo Istinu na bismo se oslobodili podmetanja, da bismo iz sebe istjerali bolest mlakosti i pokidali okove straha, da bismo, živjeći u svijetu, svjedočili o njegovim naopakostima. Prihvatimo patnju koja je neminovnost u okruženju laži, koja je rezultat nasrtaja tmine, protiv koje se borio Gospodin, unoseći svjetlost u gustu pomrčinu smrti. Zar nam nije rekao da će sotona do kraja vremena progoniti sve one koji ustraju na putu? Zar i sam nije, za sva dobra koje je činio, bio popljuvan i ponižen, izvrgnut ruglu i podsmijehu, mučen i razapet? Zar i njegovi učenici, dok se u Maslinskom vrtu znojio krvavim znojem i koje je prizivao da mole i bdiju, nisu pozaspali, zar nije bio gotovo od svih zatajen, zar mu farizejska mudrovanja, površnost i podmetanja nisu presudila smrtnom kaznom, zar sotona nije zaveo sve one na koje je mogao računati? Zar nije dragovoljno, iz ljubavi, na plećima ponio sve naše grijehe i oslobodio od vječne smrti one koji u njega vjeruju, koji se ravnaju po mudrosti Evanđelja, koji slijede sve ono što je ludost u očima svijeta?
Okupajmo se u svjetlosnom daru Života što je zasjao u uskrsnom jutru, što je protjerao smicalice oca propasti i ubojitost njegova nauka. Posvjedočimo mišlju, riječju i srcem da nema drugog imena osim Isusova po kojem nam dolazi otkupljenje i spasenje. Sjedinimo se s Ljubavlju što se sažela u srcu križa, što je Uskrsnućem bljesnula iz izvora života, što je slomila moć sotoninu i razbuktala nadu do kraja svijeta i konca vremena. Priznajmo Gospodina i poklonimo se pred njegovim milosrđem. Zahvaljujmo i molimo da u nama zavlada mir kojim nas krijepe Isusova obećanja.
Post je objavljen 25.03.2013. u 19:26 sati.