Marketing
no name.
Omamljena vrtlogom emocija i vrtlogom alkohola san je sam navirao. Zaspavši suze miruju i jedini dokaz one burne noći su bili tragovi razmazane šminke koja je uslijedila poslije suza i ugasila strasti. Nakon toga pomislih kako je gotovo, kako je prošlo. A onda jedan po jedan vir kao nasrnule hijene pronašli su mjesto u mojoj glavi u kojoj se vrteći u dubinu nose sjebane emocije i ostala sranja.I ostavljavši sitne tragove ustupila je tišina i sjećanje. U tom trenutku oči pune sjaja i magle ko iz topa otvoriše se i san nestadoše. Samo mrak i ja. Lagani povjetarac koji je našao put do mene rabistri mi put. Put koji me odvodi u sigurne snove. S jutrom dolazi i razbistreni um jer jutro je uvijek pametnije od noći a noć je naš najveći porok koji jutro zagasi. Miris alkohola, nimalo ugodan preuzeo je glavnu ulogu u moja četri zida i upio svu tugu i bol. Sada, nastupaju koraci puni tišine promatrajući taj najveći porok. I pitam se, gdje me dovela ona riječ i onaj osjećaj za koji mi mladi još ne trebamo znati? Sve ovo je jedan veliki odgovor. Do ponora emocija. Do ovih trenutaka iz kojih samo pouku izvući mogu, jer teški su to trenutci da bi ih se rado sjećala. I sada, omamljena dopuštam vremenu da ispere ovaj vrtlog emocija.
(7.5.2012.)
Post je objavljen 25.03.2013. u 14:30 sati.