Pregled posta

Na stranicama Hrvatskog fokusa o bisfenolu A

Na stranicama web portala Hrvatski fokus u rubrici Znanost nedavno je objavljen članak dr. vet. med. Rodjene Marije Kuhar: Prekidači ili disruptori. Zbog nekih nepreciznosti i stavova u njezinom tekstu, koje zahtijevaju stručno ukazivanje ili neslaganje objavljeno je i reagiranje pod naslovom "Stručno ukazivanje ili neslaganje".

Čitateljima bloga u nastavku dajem na uvid članak i reagiranje.

Supstancije koje mijenjaju naš endokrini sustav

Objavljeno petak, 15. ožujak. 2013. 00:00

Prekidači ili disruptori

Mediji u Hrvatskoj već su pisali o izvještaju UN-ovog Progama za okoliš i Svjetske zdravstvene organizacije o kemijskim tvarima koje mogu štetno djelovati na ljudsko zdravlje. Međutim, mediji su izvještaj pretvorili u veliku „senzaciju“, čime je ova nadasve ozbiljna tema mnogo izgubila na svojem pravom značenju, a radi neobjektivnog pisanja izvještaj se našao na udaru stručnjaka i drugih interesnih skupina koje vrlo često iz određenih interesa nastoje omalovažiti takve dokumente.

Kada je Svjetska zdravstvena organizacija zajedno s UNEP-om (UN-ov Program za okoliš) 19. veljače objavila izvještaj pod nazivom „The State of the Science of Endocrine Disrupting Chemicals – 2012“ mnogi mediji i organizacije koje djeluju na području zaštite ljudskog zdravlja i okoliša diljem svijeta izvjestili su javnost o sadržaju dokumenta, ali bez senzacionalizma. Ujedinjeni narodi su objavili priopćenje za medije kao i navedeni dokument koji ima ukupno 289 stranica, a nastao je u okviru suradnje UNEP-a i Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Izvještaj su sastavili vrhunski svjetski znanstvenici iz Kanade, SAD-a, Europe, Japana, Australije i Afrike. Potrebno je također istaknuti da je 2002. objavljen sličan dokument pod nazivom „Global Assessment of the State-of-the-Science of Endocrine Disruptors“, združeni program Međunarodnoga programa o kemijskoj sigurnosti (IPCS), WHO-a, UNEP-a i Međunarodne organizacije rada (ILO). Tada je u dokumentu navedeno da postoje znanstvena opažanja o negativnim učincima određenih kemijskih tvari koje utječu na promjene hormonalnog sustava u prirodnom svijetu. Većina takvih opažanja primijećena je u područjima gdje je kemijsko onečišćenje bilo vrlo veliko, ali su dokazi o povezanosti primjećenih promjena i određenih kemikalija bili nedostatni. Relevantnih znanstvenih podataka o učincima kemijskih tvari koje ometaju ili sprječavaju normalnu funkciju endokrinog sustava gotovo da i nije bilo.

Prema Stockholmskoj konvenciji o perzistentnim / trajnim organskim zagađivačima bilo je poznato štetno djelovanje polikloriranih bifenila, dioksina i DDT-a. Stručnjaci koji su sastavili dokument iz 2002. istaknuli su potrebu za daljnjim i mnogo opširnijim istraživanjima o učincima kemijskih tvari koje djeluju kao hormonalni „disruptori“ odnosno „prekidači“. Stoga se od 2002. intenzivirao znanstveni rad koji je omogućio stručnjacima bolje razumijevanje o učincima kemikalija koje mijenjaju endokrini (hormonski) sustav te tako negativno utječu na zdravlje čovjeka kao i na opće zdravlje u svijetu prirode. Posljednji znanstveni pregledi koje su na primjer objavili Endokrinološko društvo (Diamanti-Kandarakis et al., 2009.), Europska Komisija (Kortenkamp et al., 2011.) te Europska agencija za okoliš (2012.), samo govore u prilog ozbiljnosti problema i znanstvene kompleksnosti kada je u pitanju ova tema. Navedeni dokumenti ukazuju na zabrinutost kada su u pitanju učinci kemijskih tvari koje ometaju ili prekidaju hormonalni sustav što jednako negativno utječe na zdravlje čovjeka i prirode. Nadalje, Europsko društvo pedijatrijske endokrinologije i Pedijatrijsko endokrinološko društvo 2011. usvojili su konsenzus kojim sve mjerodavne pozivaju na djelovanje u svezi kemijskih endokrinih „prekidača“ i problema koje oni uzrokuju.

Baza podataka kemijskih tvari

Dr. Theo Colborn, Ph.D., osnovao je 1988. bazu podataka o kemijskim tvarima koje negativno utječu na endokrini sustav; trenutačno njegova baza podataka (TEDX) u svojem popisu ima 870 različitih kemijskih tvari i više od 43.000 (!) znanstvenih dokumenata o njihovim negativnim učincima na zdravlje čovjeka i ostalih živih bića. Europska Komisija također je sastavila popis kemijskih tvari koje negativno utječu na endokrini sustav (neovisno o sustavu REACH). Stoga je krajem 2012. predstavljen navedeni dokument koji je znatno proširen i ažuriran s brojnim novim znanstvenim spoznajama i dokazima o ovoj gorućoj problematici. Dokument daje uvid u trenutačno globalno stanje znanstvenih spoznaja o kontaktu i učincima kemijskih endokrinih „prekidača“. Radi boljeg shvaćanja o problemu, stručnjaci u prvom poglavlju vrlo detaljno govore o važnosti endokrinog sustava te objašnjavaju sve u svezi kemijskih endokrinih „prekidača“. U drugom poglavlju se vrlo detaljno objašnjavaju učinci ovih kemijskih tvari na čovjeka i cijeli prirodni svijet. Posebno zabrinjavaju učinci ovih kemijskih tvari u prvom i najkritičnijem razdoblju razvoja ne samo čovjeka već i drugih živih bića, uključujući jednako beskralježnjake i kralježnjake. Ovi učinci najčešće su ireverzibilni i postaju vidljivi tek kasnije u životu.

Prema definiciji, kemijski endokrini „prekidači“ jesu „tvari koje imaju potencijal sprječavanja normalne funkcije endokrinog sustava“. Iz toga razloga ove tvari uzrokuju nepoželjne i štetne učinke na zdravlje čovjeka i prirodnog svijeta. Štoviše, kemijski endokrini prekidači jesu egzogene kemijske tvari ili mješavine kemikalija koje ometaju ili sprječavaju fiziološko djelovanje hormona. Ove tvari djeluju izravno na tzv. hormonske receptore ili djeluju izravno na jednu od brojnih bjelančevina koja je odgovorna za „dostavu“ hormona na njegov cilj – a to je određena stanica ili tkivo.

Prekidači ili disruptori

Ljudsko zdravlje prvenstveno ovisi o dobrom i nesmetanom funkcioniranju endokrinog sustava kojim se regulira oslobađanje određenih hormona koji imaju esencijalno značenje za metabolizam, rast i razvoj, san i raspoloženje, reprodukciju itd. Veliki broj kemijskih tvari ili njihovih mješavina poznate su kao endokrini „prekidači“ te mogu promijeniti funkciju ili funkcije hormonalnog sustava čime se povećava rizik za razvoj određenih poremećaja i bolesti, prvenstveno onih kancerogenih. Endokrini „prekidači“ (ili „disruptori“) imaju složeni učinak na endokrini sustav jer utječu izravno na funkciju ili funkcije endokrinih žlijezda, njihovih hormona i receptora, čime zapravo uzrokuju pravu kaskadu promjena i poremećaja u organizmu jer negativno djeluju na reproduktivne funkcije i fetalni razvoj, nervni sustav, ponašanje, imunološki sustav, metabolizam, jetru, kosti kao i na brojne druge organe, žlijezde i tkiva.

Znanstvenike posebno zabrinjava činjenica što brojni kemijski endokrini „prekidači“ negativno utječu na reproduktivni sustav milijuna žena diljem svijeta te dokazano uzrokuju slijedeće promjene: sindrom policističnih jajnika, fibroidni benigni tumor(i) maternice (leiomyoma), endometriozu, probleme s plodnošću, neplodnost, problematične trudnoće, smanjenu porodnu težinu novorođenčadi, prijevremene porode, prerani pubertet djevojčica diljem Europe i Amerike sve je češća pojava, itd.

No, jednako tako ove kemijske tvari negativno utječu i na reproduktivno zdravlje muškaraca uzrokujući kongenitalni kriptorhizam, hipospadiju, lošu kvalitetu spermija, neplodnost, smanjenu razinu testosterona itd. Uočen je i negativan utjecaj na omjer novorođenčadi muškog i ženskog spola jednako kao i kod divljih životinja: omjer je blago povišen u korist muškog spola, a znanstvenici trenutačno ne mogu objasniti razlog. Nadalje, poremećaji funkcije štitne žlijezde u neprestanom su porastu kod djece i odraslih, a negativan utjecaj sve je izraženiji i na neurološki razvoj – pojava autizma, poremećaja deficita pažnje i hiperaktivnosti / ADHD, itd.; kemijski endokrini „prekidači“ utječu na sve češću pojavu karcinoma čiji razvoj je uvjetovan djelovanjem hormona – rak dojke i endometria, rak jajnika, testisa i prostate te štitne žlijezde u stalnom je porastu u zapadnim zemljama, a u posljednje vrijeme i u nekim državama Azije radi nagloga gospodarskog razvoja; sve je češća disfunkcija iznadbubrežne žijezde s posljedicom hipersekrecije hormona kortizola pa raste i broj oboljelih od Cushingovog sindroma. Osteoporoza i posljedične frakture kostiju osobito su u porastu u industrijskim razvijenom svijetu, a nordijske države nalaze se na samom vrhu po broju slučajeva (naime, hormon estrogen utječe na formiranje kosti). Također su u stalnom porastu i metabolički poremećaji, naročito oni koji imaju za posljedicu dijabetes tipa 2 i gojaznost, dok neke od ovih kemijskih tvari mijenjaju metabolizam holesterola. Poremećaji i bolesti imunološkog sustava također su u stalnom porastu – osobito alergije i autoimune bolesti.

Mnogi kemijski endokrini „prekidači“ zapravo su složene mješavine kemijskih supstancija koje perzistiraju u okolišu i prirodi mnogo godina, imaju svojstvo bioakumulacije jer se koncentriraju u bjelančevinama ili masnom tkivu; druge tvari su manje perzistentne i nisu bioakumulativne (brzo se izlučuju iz organizma), ali je kontakt s njima kontinuiran i stoga one imaju negativan učinak na endokrini sustav (npr. bisfenol A). Neke od ovih tvari nalaze se u prirodi, no daleko su brojniji sintetski oblici koje proizvodi čovjek a nalazimo ih u širokoj lepezi najrazličitijih proizvoda: u pesticidima – neki herbicidi, insekticidi, akaricidi, fungicidi; poliklorirani bifenili / PCB, teški metali (arsen, kadmij, olovo, živa itd.), ftalati, aromatska otapala, UV-filtri, plastični monomeri (npr. bisfenol A, F i S), pojedini farmaceutski proizvodi u humanoj i veterinarskoj medicini, sintetski estrogeni, antihistamin difenhidramin, neki antidepresivi, stabilizatori u proizvodnji plastike, otapala poput formaldehida i furana, sintetski miris galaksolid, dioksini, prehrambeni aditiv monosodium glutamat, polivinil klorid / PVC itd. To zapravo znači da su ove kemijske tvari prisutne u velikom broju proizvoda s kojima smo svakodnevno ili često u kontaktu: elektronici, proizvodima za osobnu higijenu i kozmetici, nekim odjevnim predmetima, nezapaljivim proizvodima, namještaju, sredstvima za čišćenje, u hrani kao aditivi ili čak kao zagađivači.

Znatnije povećanje zdravstvenih problema

Ovaj UN-ov dokument je najopsežnija studija ove vrste do sada u kojoj se posebno ističu određene poveznice između kontakta s ovim kemijskim tvarima i posljedičnim zdravstvenim problemima, posebno uključujući one koji se odnose na razvoj testesa – kriptorhizam kod dječaka, raka dojke kod žena, raka prostate, negativni učinci na razvoj nervnog sustava kod djece, razvoj poremećaja deficita pažnje i hiperaktivnosti kod djece te karcinom štitne žlijezde.
Kemijske supstancije koje izazivaju endokrine poremećaje ulaze u naš okoliš većim djelom putem industrijskog otpada kao i onog urbanog, intenzivnom poljoprivrednom proizvodnjom, izgaranjem otpada i odlaganjem štetnog otpada itd. Čovjek u kontakt s ovim kemijskim tvarima dolazi na više načina: unos u organizam je putem hrane, prašine ili vode, inhalacijom plinova i čestica iz zraka kao i kontaktom kroz kožu. Zrak, voda, tlo, sediment i hrana također su izvor kemijskih endokrinih „prekidača“ u svijetu divljine. U oba slučaja, tj. u divljem svijetu kao i kod čovjeka trudna žena ili ženka koja nosi mlado može putem placente prenijeti ove kemijske tvari na plod u razvoju kao i na novorođenče putem majčinog mlijeka.

„Oko 800 kemikalija je poznato ili sumnjivo na sposobnost ometanja ili sprječavanja funkcije hormonalnih receptora, sinteze hormona ili oslobađanja hormona. Međutim, samo manji dio ovih kemikalija je istraženo na sposobnost prepoznavanja ili identifikacije otvorenog odn. neskrivenog učinka na endokrini sustav intaktnog organizma“. Dr. Maria Neira, direktorica za javno zdravstvo i okoliš pri Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji je izjavila: „Mi pod hitno moramo provesti još više istraživanja kako bismo dobili potpuniju sliku o učincima kemijskih endokrinih 'prekidača' jednako na zdravlje i na okoliš“.

Rodjena Marija Kuhar, dr. med. vet.

Stručno ukazivanje ili neslaganje

Objavljeno petak, 22. ožujak. 2013. 00:00

Od svih autorskih tekstova o toj temi smatram da je najuspješniji onaj dr. vet. med. Rodjene Marije Kuhar: Prekidači ili disruptori

Sredinom veljače 2013. objavljen je izvještaj ekspertne skupine uglednih znanstvenika iz Kanade, SAD-a, Europe, Japana, Australije i Afrike pod naslovom: Znanstvene spoznaje o kemikalijama koje utječu na endokrinološke poremećaje. Hrvatskoj javnosti taj je dokument predočen najprije u jednom dnevniku pod nazivom ALARMANTNO IZVJEŠĆE SVJETSKE ZDRAVSTVENE ORGANIZACIJE - Kemikalije u plastici nas truju i mijenjaju nam gene. Kao urednik stručnog bloga Plastično je fantastično reagirao sam objavom tog teksta i reakciju na njega.

Od svih autorskih tekstova o toj temi smatram da je najuspješniji onaj dr. vet. med. Rodjene Marije Kuhar: Prekidači ili disruptori objavljen na ovom portalu 15. ožujka 2013. Međutim neke nepreciznosti i stavovi u njezinom tekstu, zahtijevaju stručno ukazivanje ili neslaganje. Autorici je očito promakla jedna od uvodnih napomena gdje se izrijekom kaže. »Ovaj dokument nije službena publikacija Programa za zaštitu okoliša Ujedinjenih naroda (UNEP) niti Svjetske zdravstvene organizacije (WHO) i stajališta izrečena u njemu su zajednički pogledi međunarodnih stručnjaka koji su sudjelovali u radnoj skupini i nužno ne predstavljaju stajališta navedenih organizacija.«

U svom tekstu autorica ponovno problematizira pitanje bisfenola A (BPA) na temelju dokumenta iz 2002. i ponovno obnavlja dvojbu u PVC. Valja ukazati na najnovije analitičko istraživanje dr. sc. J. Treeguardena objavljenog pod nazivom Podaci opovrgavaju napade na BPA. Kako je to istraživanje podrobno opisano u postu "Podaci opovrgavaju napade na BPA", ovdje samo najvažnije pojedinosti.
Autor je sa suradnicima proučio rezultate istraživanja opisanih u 150 tekstova o izloženosti BPA, uključujući 130 tekstova o toksičnosti. Rezultati njegovih istraživanja predstavljeni su na kongresu Američkoga udruženja za unapređenja znanosti (AAAS - Association for the Advancement of Science). Autor je naglasio da se pojam mala doza koristi toliko široko da jednostavno zbunjuje i znanstvenike. Istodobno je utvrdio da su te male doze npr. bisfenola A koje je moguće detektirati u ljudskoj krvi deset do tisuću puta manje od donje granice kada bi bisfenol A mogao djelovati kao endokrini disruptor. Analize izloženosti obuhvatile su 30.000 pojedinaca, uključujući žene i djecu u 19 zemalja širom svijeta.

Valja citirati mišljenje našega najpoznatijeg toksikologa i svjetski priznatog znanstvenika prof. dr. sc. F. Plavšića. »Kada se govori o izloženosti i otrovnosti uvijek se mora navesti uvjete izloženosti, koncentraciju i trajanje izloženosti. Ukoliko se ta tri podatka jasno ne navedu, postoji mogućnost krivog shvaćanja, ali i manipulacije u javnosti i medijima.« Očito nekima se nije svidjela objava rezultata istraživanja dr. sc J. Treeguardena. Na žalost, mediji su to ignorirali, o čemu je pisao i Trevor Buterworts u Forbesu o čemu je pisano i na blogu u postu "Zašto mediji ignoriraju fantastične nalaze studije o BPA".

U proizvodnji poli(vinil-klorida), poznatog pod kraticom PVC bilo je tijekom prošlosti problema. Prvi je povezan s vinil-kloridom, ulaznom tvari, monomerom, u proces proizvodnje PVC-a, pa i u Hrvatskoj. Međutim ti su problemi riješeni već sedamdesetih godina, uključivo našu zemlju. Tadašnje Društvo plastičara i gumaraca (danas Društvo za plastiku i gumu) 1975. osnovalo je Komisiju za zaštitu čovjeka i okoliša od utjecaja polimernih materijala. Komisija je zdušno radila na upoznavanju struke i javnosti s tim problemima. To je sada već sve daleka prošlost. PVC je materijal s većim brojem dodataka, među njima su i ftalati. Neki od njih su tijekom vremena zabranjeni.

Ono što je važno i valja se složiti s autoricom jeste da je nužno stalno obavljati istraživanja i ispitivanja o mogućim negativnim utjecajima svih tvari na ljudsko zdravlje i okoliš, ali, da nam se ne dogodi da se razapne na križ neku tvar (kao npr. bisfenol A). A zatim se dobije cijelu seriju drugih negativnih efekata i neželjenih posljedica ili još otrovniju i opasniju tvar. Ovo što nije autorica spomenula, kao ni ostali koji su pisali o navedenom izvještaju jest postojanje sustava REACH regulative pomoću kojeg se vrlo jasno nadziru sve opasne tvari u Europskoj uniji, a primjenjuje se i u Hrvatskoj. Posebno treba naglasiti da je Europska unija donijela regulativu o plastici i plastičnim materijalima 2011. godine i koja je ujedno nadopuna ostalim prije donesenim regulativama na razini Europske unije. Regulativa je sastavljana od strane stručnjaka (kemijskih, biokemijskih, medicinskih i drugih znanosti) kojima je dobro poznat utjecaj kemikalija na ljudsko zdravlje.

Regulativa je ujedno donesena i uz preporuke European Food Safety Authority te govori da se u proizvodnji plastike i plastičnih predmeta mogu koristiti samo one kemikalije koje su na ovom popisu autoriziranih kemikalija. Radi se o Europskoj normi: COMMISSION REGULATION (EU) No 10/2011 of 14 January 2011 on plastic materials and articles intended to come into contact with food. Navedena EU norma 10/2011 može se naći na sljedećem linku. Dana su jasna i stroga ograničenja za određene skupine spojeva u vidu količine kojima plastični materijal može ispustiti neke od svojih komponenti u simulacijski medij. Na razini Europske unije to je strogo regulirano. Međutim jedna rečenica autorice traži razradu. »Radi neobjektivnog pisanja izvještaj se našao na udaru stručnjaka i drugih interesnih skupina koje vrlo često iz određenih interesa nastoje omalovažiti takve dokumente.«

Ovdje su povezani "stručnjaci" i "druge interesne skupine". Stručnjaci su argumentirano ukazivali i ukazuju već godinama na prednosti i mane plastike, ali i gume. Tvrdnja o povezanosti stručnjaka i drugih zainteresiranih nalik je na tvrdnju jednoga glavnog urednika koji tvrdi da samo stručne osobe koje pripadaju jednom vjeronazoru znaju istinu, a ostali, stručnjaci itd. uvijek su u funkciji nekih i nečijih interesa.

U čijem je interesu da osoba obrazovana na području veterinarske medicine povezuje PVC i rak dojke, kada je, ali samo proizvodnju PVC-a moguće povezati s angiosarkomom, rijetkom vrstom raka, što je uvođenjem mjera sigurnosti i zaštite na radu u proizvodnim procesima potpuno otklonjeno. Usprkos svemu valja najtoplije pozdraviti članak dr. vet. med. Rodjene Marije Kuhar: Prekidači ili disruptori (mada bih umjesto riječi prekidači rađe upotrijebio ometači, oni koji ometaju).

Romeo Deša

Izvor: Hrvatski fokus




Post je objavljen 25.03.2013. u 11:38 sati.