Znaš ja sam još davno prije dok sam bio mali viđao ljude baš ovakve čudake kao što sam ja sada. Svaki od njih nosi svoju tužnu priču. Istrošena su pogleda,umorni ,ali nastavljaju dalje i kao neki čudni vjetar ih nosi a da sami to ne znaju. Samo tiho plove ,poput usamljenih brodova na mirnom moru života,negdi na pacifiku,sami , u sumrak.
Neznam jesan li ti kad reka da ode u zagrebu imam jednog prijatelja. Zove se Ivan,ja ga zovem padre. I to sa razlogom. To mi je zapravo jedan jedini prijatelj. A pod pojmom prijatelj smatram nekoga ko te neće nikad,ama baš nikad iznevjerit i sa kim si na istoj valnoj duljini, frekvenciji. Nije to poznanik,prika ili šta ja znam. To je čovik koji je proša i brda i doline i živia život punim plućima. Inteligentan je. Uostalom šta je drugo za pretpostavit za 57 godišnjeg konobara koji govori 2 jezika tečno i ima smisla za humor na vlastiti račun.
Malo me škicnulo. Jer mi je saopćio simptome, zdravstvene. Ima gadnu stvar, ima po svemu sudeći rak. E pa sad i edi je bolestan. Kada mi padre i edi odu ostat će mi cijeli svijet , i da naravno i ja ću bit jedan od onih brodova šta plove...
Trebao bi to sve nekako zabilježit, ovjekovčit . Da se ne zaboravi, da se zna da postoje na ovom svijetu 3 budale koje revno tragaju za smislom života. Tako tvrdoglavo i uporno jer su sva trojica dobro svjesni da su rađanje i umiranje jedna te ista stvar i da obadvije stvari ne postoje. Dakle smrt ne postoji kaže padre,jer nemoš ubit atom ili onu još manju molekulu koja ga ćini.
Umoran sam, malo. Pravo sam umoran ja neznam što me drži i neznam baš da imam više snage. Opet, ja mislim već drugi put pustio sam stvari da se odvijaju same od sebe i nastavljam, i nikad nisam stao sebi ponavljat svaki jebeni dan rečenice "sve će bit upravo onako kako treba bit,sve će se posložit najbolje jer nikako drugačije ne može nego dobro, nema straha,strah je iluzija koju stvaramo, koja služi da se njome hrane paraziti oko našeg tijela i srca ,općenito života. Nedamo im straha."
sve je jedno, sve je isto , u svakom jutru kaže nam neko...
Post je objavljen 25.03.2013. u 08:25 sati.