Pregled posta

Avanture sa hranom (I)

Evo sad sam u Meksiku već skoro tjedan i pol i već mogu napisati post samo u hrani. Za sada ću staviti ovaj (I) nastavak, jer mislim da je ovo tek početak.

Ko me pozna zna da sam ja tip osobe koja je blago rečena izbirljiva kod hrane, te uvijek svaki zalogaj nečeg novog stavljam prvo pod nos, pa okrećem ono što imam nabijeno na vilicu na suncu, samo da vidim što točno stavljam u usta.
E sad, za nekog poput mene, ovaj prvi tjedan je bio koliko stresan toliko i uzbudljiv. Španjolski jezik je još, tj. je još je prelagani izraz, uvelike problem. Kako se još nisam baš previše snašao, te još istražujem susjedstvo, biranje obroka se svodi na to da hodam po ulici i ako vidim fora restoran uđem.

Sad opet ko me opet zna, zna da sam lijen u nekim stvarima, i naravno mogao ih proučavati jezik, bla bla vidjeti kako se koje jelo veli, ali ne da mi se pa riskiram.

Ovdje moram opet napomenuti, da sam veliki fan meksičke hrane, te sam odlučio iskusiti nju u svim oblicima bojama i načinima. I mogu se pohvaliti da mi za sada uspijeva. Ali, sve to donosi određene probleme.
Glavi među njima je da od nekoliko puta koliko sam naručio hranu, nisam nikad znao što sam točno naručio, dok nije došlo na stol.
Ovo me podsjeća na Rusiju gdje zbog ćirilice nisam mogao naručiti jelo sa menija. Ovdje je drugačije, iako velim, te vide da ne znam španjolski, dobijem španjolski jelovnik. A na njemu toliko stvari. Pa onda gledam gledam i na kraju se ulovim za jednu riječ koju znam. Bila to fahita, taco ili nešto treće. Ali generalno vjerujte mi takvih jela ima malo. Pa onda moram ići na buf.

Evo primjera.
Šećem se i vidim neki restoran koji izgleda kao domaća kuhinja, i lijepo sjeo, došla žena, vidjela da ne znam jezik, uspjeli se dogovoriti čaj ili kava. Rekoh čaj, jer kavu ne pijem.


I dobijem ovo. Čaj od kamilice. Sad, čaj od kamilice kod mene samo dolazi u slučaju da imam upaljeno oko i stavim si vrećicu na oko. Mrziiiiiiiiiiim čaj od kamilice. Ali nije da samo mogao reći, pa kud bas kamilica, jer DA ZNAM reći to, reko bih. I popio ga. Iako nisam guštao. Dobio ovo za hranu.



Fajite punjene piletinom, grah sa strane, sir gore i ovo zeleno, koje je ljutkasto, ali opet nije toliko. Iako još nisam saznao kaj je to. Quacamole nije, jer je pretekuće. Bilo fino, ali ono čaj mi je sve zasro. Na kraju rekao "orange juice" misleći da je to kao internacionalno. I kaj sam dobio. Račun. Ništa od soka. Da sam tada samo znao da je naranča ovdje naraja. Toliko o govoru i komunikaciji.

Ručak na poslu.


Burito punjen rizom grahom, piletinom i definitivno najbolji pečeni krumpir koji sam ikad jeo. Sad ne znam kako su ga pripremili, ali krumpir je bio, ne bih rekao poliven limunovim sokom, već nekako pečen na njemu. Kiselo, a opet slatkasti okus krumpira su išli fenomenalno zajedno. Meni je krumpir uvijek samo nešto sa strane, ipak sam iz Međimurja, ali ovo je bilo super. I imajte na umu da je ovo iz običnog restača u shoping malu. Salata je bila odlična također. I opet ovo zeleno, kaj ne znam kaj je. Moram nekog Meksikanca pitati.


Jedna večera.

Quacamole, zapečeni luk, pečena piletina i ovo zeleno. E sad ja nisam ljubitelj kuhanog povrća, pa ne znam kaj je ovo zeleno, pa zagrizao polovicu da probam. Uffffff, koja pogreška. Neke ljute papričice, prema kojima su domaći ljuti feferoni slatka tajna bomboni. Jako ljuti pomalo slatkasti okus koji se od jezika brzinom munje proširio na sinuse, nos. Zasuzile mi oči, nos procurio. I to mi je bio prvi zalogaj. Bolesno. Nakon 5 min kašljanja, di su me svi gledali, mora da sam bio crveni kao rak, desio se ludi dio.
Počeo jesti nakon toga i ostao totalno zaprepašten. Iako me sve još peklo, nisam mogao vjerovati koliko je hrana bila puno, kako da opišem najbolje, pa bila je življa. Iako sam sve zguro u taco, osjećao sam kukuruz u tacu, onaj suhi okus piletine, luk, qucamole ako mi se mekano preljeva jezikom. Stvarno je bila eksplozija okusa u ustima, onako kako to vidite na TV reklamama. I vjerujem da zbog toga jer mi je papričica pročistila i nos i probudila jezik iz kakvog stanja da je bio prije. Stvarno sam bio zaprepašten.



Nachos

Limun je ovdje svetinja. Ima ga svugdje, sve je kiselkasto. Čak ako su okusi ljuti ili ne, uvijek se osjeća taj okus limete. Nipošto limuna, ovo je drugačije.

Evo primjera gdje sam popušio big time.

Odem na doručak i naravno velim mu samo sok, dofura mi kavu, i sok i voćnu salatu. Nakon toga naučio riječi NE i SAMO i ILI.
Prvo me sjebo jer sam naučio reći sok od naranče, i onda mi veli da nema to, pa mi veli neku riječ i skužio sam da ima to drugo pa da to mogu uzeti. Ja samo reko SI SI, i kaj sam dobio. Sok od grejpa, pa kud kvragu. Kud baš grejp.

Uglavnom opet gledam meni, i na meniju pišu glupa imena koja ništa ne znače. Naručio nešto pod doručkom koje se zvalo nešto RANCHEROS. Mislio ranč, konji, meso, težak život, jaka hrana. Naručio i dobio ovo.


Jaja na dva tacosa, koja se ne vide i koja su plivala u ovome sosu. Znate kad malom djetetu date da poliže limun pa napravi onu facu. E točno to sam ja napravio. Ovo zeleno nemam pojma kaj je, ali glavni sastojci su mu malo brašna brijem i jebeni sok od limete. Znači jeo sam jaja na oku koja su bila namočena u najkiseliju stvar koju sam ikad probo. I znate kaj, pojeo sam i bilo je ok. Kad mi mama pročita ovo ubiti će me jer doma ne bih nikad probao nešto takvo, hihhih.

Ahhh, napisao se, možda mogao dva posta, ali brijem da će biti stvari za pisati još.

I još jedna stvar, svi koji su probali meksičku hranu van Meksika, ne mogu reći da su jeli meksičku hranu. Sjećam se neki intervju sa Penny iz Big Bang Theory, koja je rekla da kad je posjetila Mexico je bilo super, ali njoj je draža Američka meksička hrana od meksičke hrane. Ta izjava poprilično objašnjava stvari.


P.S.
Pozdrav iz vrlo sunčanog Mexica.


Post je objavljen 25.03.2013. u 10:21 sati.