O okolnostima pod kojima je Jetsun Milarepa napustio put osvete i otišao od svoga učitelja crne magije. Radnja je kronološki smještena u vrijeme kada je u sebi već zažalio zbog osvetničkih djela koja je poduzeo protiv svojih zlih rođaka. Grizodušje ga je mučilo već neko vrijeme ali nije znao kako to reći crnom magu Yungtunu Trogyalu (kod kojeg je Milarepa bio „šegrt“) te što dalje činiti.
Poglavlje četvrto: Traženje Svete Dharme
Priča o tome kako je Jetsun otišao od gurua Crne Vještine i o tome kako je Jetsun pronašao svojeg gurua Istinske Doktrine, Marpu Prevoditelja.
Opet prozbori Rechung i reče: „O Učitelju, spomenuo si da si u ono vrijeme učinio i neka dobra djela, pri čemu zacijelo misliš na privrženost Svetoj Dharmi. Kako i koje okolnosti su te navele da tražiš religiju i na koji način si se susreo s njome?“
Gorko sam zažalio zbog razaranja i štete koju sam prouzročio svojom magijom, zbog ubojstva svojih neprijatelja i zbog stvaranja ledenih oluja.
Toliko sam žudio za religijom da sam zaboravio jesti. Tijekom dana htio sam sjesti dok sam hodao, a hodati čim bi sjeo. Noću nisam mogao spavati. Toliko sam bio pun grizodušja i kajanja, a opet nisam se mogao odvažiti da tražim od učitelja da me pusti da usvojim religiozni život. Tako sam nastavio služiti kod svoga učitelja cijelo vrijeme žarko želeći nekakvu priliku da ga pitam da li bi me mogao otpustiti da odem učiti Svetu Doktrinu.
Negdje u to vrijeme neki bogati svjetovnjak, predani mecena moga učitelja, ozbiljno je obolio i moj učitelj je pozvan da se pobrine za bolesnika. Tri dana kasnije učitelj se vratio sav pokunjen i natmurena lica. Pitao sam ga što se dogodilo, a on mi je rekao: „Kako su prolazna sva stanja egzistencije! Prošle noći taj predivni laik preminuo je i ja nisam mogao ništa nego oplakivati njegov gubitak. Napokon shvaćam jad sve svjetovne egzistencije. Štoviše od svoje mladosti cijeli život proveo sam prakticirajući magiju, baveći se Crnom Vještinom uzrokujući smrt i prizivajući ledene oluje. A i ti isto moj sine, od svoje mladosti ogrezao si u tu grešnu vještinu i već si zgrnuo hrpu zle karme koja će također teško opteretiti i mene budući da sam i ja, kao učitelj, odgovoran za tvoja djela."
Pitao sam ga nije li istina da su sva osjetilna bića ubijena magijskim metodama na neki način zapravo spašena i poslana u više domene egzistencije. Odgovorio je: „Razumijem da sva osjetilna bića posjeduju zraku Vječnosti i da moramo raditi na njihovu spasenju i razvoju. I ja znam neke rituale koji se koriste u tu svrhu ali sve ovisi o istinskom razumijevanju svrhe rituala i također o značenju riječi koje se koriste. Međutim ne pouzdam se da bi to moje površno znanje izdržalo test prave opasnosti. Stoga želim sada posvetiti se takvoj valjanoj doktrini koja ostaje stajati čvrsto i pouzdano u lice ama baš svega što može zaprijetiti. Ostani ti ovdje i služi kao zaštitnik mojoj djeci i ostalim učenicima, a ja ću otići i raditi za tvoje spasenje kao i za svoje vlastito. Ili pak idi ti, uči i prakticiraj Svetu Dharmu u moje ime kao i u svoje vlastito da me spasiš i pribaviš mi rođenje u sljedećoj egzistenciji u kojoj će biti nadalje unaprijeđen moj progres na Putu Emancipacije. A ja ću te opskrbiti sa svom potrebnom materijalnom potporom."
To je bilo upravo ono što sam želio i jako sam se obradovao toj prilici. Odmah sam ga zamolio da mene pusti da usvojim religiozni život. Moj učitelj je odmah pristao rekavši: „ Svakako. Ti si mlad i bogato obdaren energijom, ustrajnošću i vjerom. Ti ćeš biti vrlo iskren poklonik. Idi i živi život čistog religijskog studija.“
Darovao mi je jaka natovarenog finim vunenim tkanjem iz Yarlunga i usmjerio me u mjesto Nar u dolini Tsang gdje je živio lama iz stare mistične sljedbe, zvao se Rongtön-Lhaga. Za njega se pričalo da je ostvario nadnaravno znanje u doktrini zvanoj Veliko Savršenstvo (Dzogchen, prim. prev.) škole Nyingma.
Učitelj me tražio da idem i učim doktrinu od toga gurua i da ju prakticiram dobro. U skladu sa njegovom željom otišao sam u Nar u dolini Tsang i potražio lamu.
Tamo sam našao laminu ženu i nekoliko njegovih učenika koji su me obavijestili da je to mjesto sjedište samostana, ali da lama nije doma u tom trenutku jer ima ogranak samostana u Rinangu u gornjem dijelu doline Nyang i da ga tamo mogu naći. Tada sam im rekao da me poslao učitelj magije Yungtun Trogyal i da sam voljan nagraditi svakog tko me može odvesti k lami. Gospođa je u skladu s time poslala jednoga učenika sa mnom da mi bude vodič.
U Rinangu našao sam lamu i ponudio mu jaka i balu vunenog tkanja kao prinos, rekavši da sam veliki grešnik koji dolazi iz Zapadnog Visočja u potrazi za doktrinom koja bi vodila do oslobođenja od sve samsaričke egzistencije u tijeku jednoga života i uputio sam molbu da mi takvu doktrinu dodijeli.
Lama je rekao: „Moja doktrina zvana Veliko Savršenstvo, jest savršenstvo zaista. Ekscelentna je jednako u svome korijenu, u stablu, kao i u granama- profitabilna je onome od koga se pribavlja kao i onome tko ju pribavlja, kao i u svome plodu koji jest znanje Yoge. Onaj tko meditira na nju kroz jedan dan, oslobođen biva u tijeku istoga toga dana, isto se događa onome tko na nju meditira u tijeku noći. Onima nadarenima, onima čija je karma povoljna, samo slušanje doktrine dovoljno je da im priskrbi Oslobođenje, oni niti ne trebaju meditirati na nju. To je doktrina za one intelekte koji su najviše razvijeni. Dodijeliti ću ti tu doktrinu." Inicirao me tamo na licu mjesta i dao mi nužne instrukcije.
Nakon toga misao je nastala u mome umu kako sam ranije dok sam učio magiju za ubilačke potrebe trebao četrnaest dana, a da ostvarim nakanu prizivanja ledene oluje trebalo mi je sedam dana, a eto sada sam susreo doktrinu koja će me emancipirati u bilo kojem trenutku, bilo danju, bilo noću, gdjegod odlučim meditirati na nju, dok onima nadarenima i favoriziranima njihovom karmom samo slušanje iste biva dostatno da ih spasi. Rekao sam u sebi: „Pa i ja sam možda jesam jedan od favoriziranih i nadarenih osoba!“
Tako sam bio napuhan ponosom da nisam uopće meditirao nego sam umjesto toga išao spavati ne dovršivši svoje zadatke te tako nisam uspio staviti doktrinu na test prakse.
Nakon nekoliko dana lama je došao k meni i rekao: „Ti si sebe nazvao velikim grešnikom koji dolazi s Visočja i u tome si bio savršeno u pravu. No ja sa svoje strane odviše sam izdašno nahvalio svoju doktrinu. Kako sada izgleda, sasvim mi je jasno da ja neću biti u stanju preobratiti tebe. Postoji jedan samostan zvani Dovo-Lung (Žitna Dolina) u Lhobraku, gdje danas živi vjerni učenik Narope, velikog indijskog sveca. On je najvredniji od najvrednijih među ljudima, sam kraljević među prevoditeljima, onaj koji je pribavio nadnaravno znanje u novim Tantričkim Doktrinama, nenadmašen u svima trima svjetovima, ime mu je Marpa Prevoditelj. Između tebe i njega postoji karmička sveza koja potječe iz prošlih života. K njemu moraš poći.
Moj osvrt:
Kad sam prvi puta čitao biografiju Milarepe pomislio sam da je bogati seljak taj mecena od Yungduna Trogyala zacijelo bio vrlo izdašan sponzor kad je njegova smrt tako duboko potresla toga velikog crnog maga i gurnula ga prema takvim dubokim promišljanjima :-)
Danas kad vidimo ljude sve žešće pribijene, k angažmanima koji nemaju veze s ničim smislenim ni trajno korisnim, k „velikim“ nogometnim utakmicama, ka „kretanjima tržišta“, k političkim igrama i da ne nabrajam dalje… kako traže uporišta svojih zbunjenih egzistencija u takvim najjadnijim kulama od karta. Dragocjeniji mi se time čini slučaj crnog maga koji je iako kroz život duboko zabrazdio u zla djela i materijalističko koristoljublje svejedno na kraju instinktivno naslutio ono što u buddhizmu nazivamo Trima Odrednicama Egzistencije: anitya, dukha i anatman (netrajnost, neugoda i lišenost suštine).
Osobito mi je zanimljivo kad Yungdun Trogyal kaže Milarepi:
„Razumijem da sva osjetilna bića posjeduju zraku Vječnosti i da moramo raditi na njihovu spasenju i razvoju. I ja znam neke rituale koji se koriste u tu svrhu ali sve ovisi o istinskom razumijevanju svrhe rituala i također o značenju riječi koje se koriste. Međutim ne pouzdam se da bi to moje površno znanje izdržalo test prave opasnosti.“
- Iz tih rečenica bi se dalo naslutiti da se i on negdje i nekada očešao o Dharmu, da se tako izrazim, ali ga je daljnji život vjerojatno odveo ka „unosnijim“ magijskim praksama kakve su bile popularne u Tibetu još od davnina, od predbudističkih religija, bon šamanizma itd. Međutim ono što se čini unosnim tijekom života lako se demaskira u iluziju bez prave osnove kad ozbiljna opasnost zakuca na vrata, a zakuca uvijek. Prpošnost koja se ispoljava u čovjeku dok je mlad, zdrav, uspješan, bogat, sit, dok pobjeđuje omiljeni klub, dok auto dobro ide… sve nestaje u tren oka i ostaje čuđenje što, kako, zašto.
Kaže neka doskočica, nečiji citat, ali ne znam sad čiji točno, kaže mnogo se ljudi barem jedanput u životu spotakne o istinu, ali velika većina njih se brzo pridigne, otrese i nastavi dalje svojim putem. Meni se čini da su neke religije kakve su prevladale danas na svijetu baš zamišljene tako da takvog spotaknutog o istinu žurno prigrabe i otprave dalje uz poruku „ohrabrenja“ nije to ništa bilo, ne obaziri se samo šibaj dalje… i dalje… i dalje, čak i preko smrti- k Bogeku ideš (ako si dobar), opet imaš dalje i dalje, to je takav linearno-eternalistički koncept Vječnosti. Ali nije ovo tema za to. Radije bi se osvrnuo na konkretne ljude. Čini mi se ponekad da ljudi sebe vide samo kroz obaveze, funkcije i naučene sklonosti koje prakticiraju na svjetovnom planu, ja sam to i to, bavim se time i time, držim do toga i toga, a to i to me ne uopće ne zanima itd. pa se pitam da li je to zato jer su ti ljudi našli zaista nekakav svoj mir i trajnu sreću u tim svojim svetim obavezama i ulogama koje tako prpošno brane ili je tu riječ o velikom strahu i bijegu od najveće obaveze, one prema prirodi našega uma? Onoj obavezi od koje se bježi radije u sigurnost svih ostalih obaveza u začahurene obrambene niše svakojakih identiteta? Zaglušujuća je tišina iz vlastitog uma, ljudi pretpostavljaju da iza tih vrata nikoga nema, pa radije lutaju okolo i kucaju posvuda osim na njih. Najgori je strah od samoga sebe od bivanja sa sobom i polaganja računa pred svojom pravom prirodom, najčešće se zato ljudi pobrinu da im se takva situacije ostanka samog sa sobom i samog pred sobom nikada ne dogodi, čak niti na kratki trenutak. A Milarepa je lijepo rekao „Prebivaj sam i naći ćeš prijatelja.“, no eto…
Na kraju samo još par riječi od Milarepe, jednoga od onih blagoslovljenih koji spotaknuvši se o Istinu nisu se samo prpošno otresli i nastavili dalje i dalje u beskorisnu jurnjavu krugom Samasare. Osobito je važan posljednji odlomak jer u njemu briljantno i živopisno elaborira Trikayu ili Trostruko Tijelo tj. trojaku prirodu Prosvjetljenoga Uma koju je vrlo teško objasniti konvencionalnom i konceptualnom umu, a s kojom se prema svemu sudeći na svojim putovanjima na Istok susreo i Krist Izraelac i donio među Semite nov koncept Trojednog Boga i s njime misteriju Svetoga Trojstva. Taj odlomak sam stavio podebljano. Uživajte do sljedećeg čitanja!
-Sve svjetovne težnje ili potrage imaju jedan neizbježni kraj, a to je patnja: stjecanje završava u rasipanju, gradnja u rušenju, sastanci završavaju u rastancima, rođenja u smrti. Znajući to pojedinac se treba od samog početka odreći stjecanja i gomilanja, odreći se građenja i sastanaka i predano uputama eminentnog gurua uputiti se u ostvarenje Istine (koja nema rođenja ni smrti)
-Ako izgubiš svako razlikovanje između sebe i drugih, bit ćeš sposoban služiti drugima.
A kada u služenju drugima ostvariš uspjeh tada ćeš susresti se sa mnom,
A pronašavši mene, ostvariti ćeš Buddhinstvo.
-Život je kratak i vrijeme smrti je nepredvidljivo, dakle primjeni sebe u meditaciji. Izbjegavajući činjenje zla stječi dobrobit najbolje što možeš, čak i pod cijenu vlastitog života. Ukratko: postupaj tako da nemaš razloga stidjeti se i ne odstupaj od toga pravila.
-Uzdržavaj stanje neometenosti i smetnje će odletjeti od tebe
Prebivaj sam i naći ćeš prijatelja.
Zauzmi najniže mjesto i dosegnuti ćeš najviše.
Žuri polako i uskoro ćeš stići
Odreci se svjetovnih ciljeva i postići ćeš najviši cilj.
-Guru koji je sam kao Dharma-Kaya, zbir svih prosvijetljenih bića, usporediv je s nebeskim prostranstvom
-Na nebeskom licu skupljaju se Oblaci Dobrih Želja Sambhoga-Kaya- zbir pokroviteljskih božanstava nebeskih svjetova
-Iz Oblaka plovećih nebeskim prostranstvima pada pljusak cvijeća Nirmana-Kaya -Veliki Učitelji utjelovljeni na Zemlji
-Oni padajući na Zemlju neprestano gaje i dozrijevaju žetvu Spašenih Bića“
Post je objavljen 24.03.2013. u 13:20 sati.