Svetlana Kalezić Radonjić: "Sve je u kao da. Uvijek za jedno mjesto udesno. Kao decimala."
Vjetrovita
Oduvaj taštinu svoju
u dane što ispadaju iz ruku kliski ko sapun
jer si praznih očiju u pobjedi
i naprijed bi i nazad i boli te i ne boli
kao krišom pređena granica kao zarasli ožiljak
koji ne osjećaš sve dok se od sjećanja na krv
ne propnu damari
Oduvaj taštinu svoju kad se u tebi
kao u razvlašćenom poslije preljube
miješaju žaljenje i strast
i oglodana sazvežđa
u grudima se rasprskavaju
Kako su se istanjile tvoje staze
pod bijesnim topotom godina
Bolje bi ti bilo
da Oduvaš taštinu svoju
Prije no što ti se nebesa
raspuknu ko nar
Zavođenje
Dva mlada groma
s kopljima od krina,
čuvaju negde o lepoti san.
R. Ratković
Kažu da se i veliki Homer
ponekad uspava
ali ti Dante
žestoko si pogriješio
on se nije pretvorio u suvu
granu drveta koju rastržu
bijesni psi
njegov je jedini grijeh
što je bio zaveden ljepotom
nadgrobnog natpisa
uklesanog u luksorski kamen
On nije umro
Samo je u zanosu odgodio život
Algebra naricanja
I bolu je potrebna logika.
Nekakva algebra naricanja.
Otud Bog.
Tek Haos osmišljen ravnotežom simbola u prevođenju.
jer za ovaj.
život.
borim se pronalaženjem vječnosti u napuštenom slogu.
sve je u
kao da.
Uvijek za jedno mjesto udesno.
Kao decimala.