Marketing
I ona ljubav kakva god bila, priznajem, meni je valjala, ali duša se predala, srce odustalo. I šta mi ostade? Sjećanje da sam ti se nadala i nada da ću se barem još jednom, nekome tako nadati. Kao što nadah se tebi. -
Nekad davno, kad smo se tek sreli, obećao si mi da ćeš uvijek biti tu uz mene kad mi loše krene. Da ću na tvom ramenu uvijek moći isplakati suze, da će tvoja ruka uvijek biti u mojoj i da ćeš svaki trenutak da učiniš sretnim. Nekako sam ti tada i vjerovala, bila presretna zbog tog obećanja. A onda, kad ti više niisam bila dovoljno dobra, odlučio si da odeš od mene, prepustiš me samoj sebi. I šta sad, kad mi je najteže, gdje je rame za plakanje koje si obećao,gdje su ruke da me grle? Zar si zaboravio šta znači riječ ''uvijek''? Ja nemam ni druga ni brata i imala sam samo tebe, a ti si podvio rep i otišao nekoj drugoj, ostavivši mene i prekršivši obećanje . Da si čovjek, bio bi tu da me tješiš, bez obzira što si ti uzrok moje boli. Ali nisi, i jebiga. A ja ti se opet obraćam, i molim te da ne obećavaš nikome više ništa, jer ti nisi u stanju da izvršiš ono što obećaš. Mogla bi ti neka i povjerovati, a mislim da je jedna žena koju si povrijedio sasvim dovoljno patnje zbog tebe podnijela i još uvijek podnosi. Nepotrebno je da drugima pokazuješ koliko si džubre, ja to već predobro znam .
Vrijeme je da pokušam, zbilja, bez odustajanja, jer najbitnije je pokušati. Jer ako pokušamo i ne uspijemo bar znamo da smo pokušali, a kad se ne usudimo pokušati progoniti će nas misao što bi bilo da smo pokušali, jer na koncu dvostruko gubi onaj koji ne riskira. Možda bi stvarno bilo, kad bi bilo..
Post je objavljen 24.03.2013. u 01:02 sati.