visoko stilizirana onanija po "Grobu" Swena Adama Magdaleninog
Samo jednom ćeš tupo buljiti u svjetlo. Milujući ruku, korake ćeš čuti. Taj škriput vrata jasno ćeš čuti iza leđa će te dotaknuti sjene. Ona će ti reći da te cijeni. Pružit će ti ruku i priznat ćeš joj da je prekrasna. Njezine usne sjajit će u mraku. Shvatit ćeš da je stigla budućnost koja je kucala na stakla iza kojih si spavao sklonjen od vjetrova, oštrih kozmičkih vjetrova...eto...sada ćeš možda doznati i to kako je kad zapuše u ozonu...i vjeruj mi, toplo se obuci jer zna bit gadno!
Na njenim ćeš leđima jezditi zvijezdama, gutat će te zvuk nemjerljivih frekvencija-šapat bogova će mrviti tvoju materiju. Ashes to dust i dust to ashes, brate, biti će te svuda. Melankolične kiše saturna brižno će ispirati tragove tvoje sa sjajnih stubišta atmosfere...al ćeš fasovati brate!?
Na koncu će tvoj odraz rađat se u kapi rose. Sklupčani će punoglavac nemoćno probijati guste i prozirne opne vodenjaka kao ž za život o kojemu nećeš znati. U nečujnom i vječnom zibu, padati ćeš tako sporo da nikada nećeš priljubit se uz dno.
Od 3,57 do 72,13...toliko si gravitirao i toliko si plesao u ritmu sile teže.
Post je objavljen 23.03.2013. u 17:41 sati.