Koliko love, moći ili privilegija vrijede vlastiti obraz i naša uvjerenja?
Često čujem izjavu… s kojom se ne slažem: „Svaki čovjek ima svoju cijenu.“
Kad gledamo svijet oko sebe i sami pomislimo da ne postoje pošteni i dosljedni ljudi… jer gledamo kako se ljudi mijenjaju s promjenom vlasti ili u novonastalim životnim okolnostima.
Slušamo naše političare kako u razmaku od sat vremena daju kontradiktorne izjave. Ako se tome glasno čudimo… već će nam netko objasniti da je to u politici normalno i poželjno.
Isto tako često ćemo čuti kako je Sanader bio glup jer je krao tako puno…. Kažu… pao je jer je bio lakom. I onda se ja pitam gdje je granica koliko je normalno i poželjno krasti? Zar smo već toliko otupljeli i iznutra istrunuli kad nam se razvio prag tolerancije na „malu“ krađu, na laganje, nedosljednost i prijevaru? Čime uopće mjerimo koliko je zla poželjno i normalno? Nije li takvo razmišljanje i taj tip tolerancije znak truljenja vlastitog sustava vrijednosti?
Sjećam se vremena dok je Milan Bandić bio još u SDP-u. Tada sam na blogu jednog SDP-ovog političara često pisala o Bandiću i postavljala pitanja. Neću imenovati blogera političara. Tada je on branio Bandića i na svaku moju kritiku imao je spreman odgovor.
Osjećala sam svojim senzorima da duboko u sebi misli poput mene…. ali nikada si to nije priuštio javno napisati…. jer je štitio stranačke interese. Duboko sam osjećala o čemu se radi…. čak sam mu tada i napisala da prikrivanje zla ne može biti u interesu nikoga… ni pojedinca, ni stranke…. jer kad-tad se takvo ponašanje osveti. Osjećala sam da je taj političar u rascjepu između vlastitih uvjerenja i onoga što smije pokazati prema van…. To je bio razlog zašto sam ga voljela ljutiti i pikati takvim pitanjima.
Kad se stranka konačno obračunala s Bandićem i kad su krenuli različitim putevima, na istom tom blogu su oni koji su ga do tog trenutka branili početi pisati ono što sam ja pisala prije. Tada sam ja prestala pisati o Bandiću… jer mi više nije bio gušt.
U proteklih godinu dana često sam se pitala gdje je nestala socijaldemokracija? Gdje su pravi socijaldemokrati iz najveće stranke Koalicije? Zašto šute? Da li je doista imati vlast i ostati na vlasti vrijedno gaženja vlastitih uvjerenja? Isto sam se tako pitala da li se doista radilo o uvjerenjima…. Ili su to tek bili mamci za birače…. a da to uopće nisu bila njihova uvjerenja.
Strašno me to mučilo…. Jer u toj stranci ipak ima puno ljudi koji imaju svoju struku i ugledni su na svom području djelovanja. Ne ovise o politici….. I nikako nisam mogla razumijeti zašto bi netko tko može birati gdje će i što će raditi prodao svoj obraz i svoja uvjerenja za političke interese stranke, koji su protivni njegovim osobnim uvjerenjima? Zašto bi netko dozvolio da mu neki sitni stranački interesi uprljaju obraz i ostave neizbrisiv trag za cijeli život? Ti tragovi se ne mogu oprati…. niti kirurški odstraniti…. ostaju kao trajna uspomena na vlastitoj savjesti i u javnosti koja ih prenosi i na potomke uprljanih. Nikome od nas nije svejedno da li će nam netko reći: „A ti si od onog Franje… koji je bio pošten i dobar čovjek.“, Ili će nam doživotno šaputati iza leđa da smo dijete kriminalca, političke gnjidice koja je sudjelovala u puno loših radnji koje su odredile sudbinu cijelog naroda.
Odavno osjećam da u SDP-u postoje dvije struje. To je i normalno…. jer radi se o velikoj stranci i zbilja je nezamislivo da su svi i baš svi bili lažni socijaldemokrati…. i da im je svima važnija od svega bila vlast. U politiku… kao i udruge ljudi se učlanjuju ili iz uvjerenja ili iz osobnih interesa…. nisam do sada prepoznala neke treće razloge za takvu vrstu pripadanja. I zato mi je bilo čudno zašto socijaldemokrati po uvjerenju šute na sve te nedosljednosti, prijevare i loše poteze….
Osjećam da gospodin Komadina nije dao ostavku na ministarsko mjesto iz zdravstvenih razloga… ali o tome je suvišno raspravljati…. jer on se povukao tiho…. da ne našteti stranci. Tako je sačuvao obraz….. ali pazio je da ne nanese štetu svom političkom čoporu.
To je puno časnije od onih koji su ostali i svoje potpise stavili na sve ono što se kosi sa socijaldemokracijom…. a to su sva ona djelovanja koja su prozivali kad su bili u opoziciji, a pravdali su ih kad su ista ta djela činili ljudi iz njihove stranke.
Prošlog tjedna je gospođica Mirela Holy žestoko kritizirala prijedlog Zakona o zaštiti prirode, s kojim je u Sabor došao njezin stranački kolega – ministar Mihael Zmajlović. Izjavila je: „Napustit ću SDP ako se ne ispune obećanja iz Plana 21.“
Svaka joj čast! Naravno da mi bilo draže da je bila još šira…. jer taj Zakon nije jedini potez ove Vlade kojim se krši Plan 21. No žena se drži svog područja djelovanja i učinila je strašno punooooo…. puno više od svih onih šutljivih kolega i kolegica…. koji noću ne mogu spavati zbog nečiste savjesti i svoje šutnje.
Usamljeni su ovakvi istupi SDP-ovaca u zadnjih godinu dana. Oni su male zrake sunca koje se probijaju kroz ovo sivilo svakodnenog života. Danas nam je jednu zraku uputio i ministar Rajko Ostojić izjavom:
"Milan Bandić grijeh je SDP-a kojim je stranka pala na ispitu na kojem se testirala njena odgovornost prema građanima". Priznao je da je SDP u Zagrebu u prošlosti činio pogreške, osobito kad je zbog oportunizma podržao čovjeka koji ne pripada njihovom civilizacijskom krugu.
"U ključnom trenutku, kad nam je trebalo postati jasnim ono što se danas iz aviona vidi, da Milan Bandić nije naših uvjerenja, da nije socijaldemokrat, čvrsto smo zažmirili. U ime tzv. višeg interesa, a činilo se u tome trenutku da je jedini viši interes zapravo vlast, zabili smo tada glavu u pijesak. No, trebali smo znati, trebali smo se već onda osvijestiti da vlast nikada nije i nikada ne će biti opravdanje za odustajanje od vlastitih principa, od vlastitog identiteta. Stranka je sada dobila priliku za popravni ispit“.
Bilo bi mi puno draže da je s ovom istinom ministar Ostojić izašao puno ranije…. jer on ju je izgovorio u novoj borbi za vlast…. pa to umanjuje sjaj te zrake. No ipak se radi o velikoj istini… koju je konačno jedan političar javno izgovorio.
Ova izjava je strašno važna…. jer se radi o političkoj struji koja i dalje često zabija glavu u pijesak… mislieći da tako štite viši interes, a to je zadržati stranku na vlasti…. i trebali bi svakodnevno sebi ponavljati da vlast nije i nikada neće biti opravdanje za odustajanje od vlastitih principa i vlastitog identiteta.
Ova poruka je velika do neba…. Bandić i lokalni izbori su samo iskra koja je zapalila vatru koja je svojih sjajem na mračnom nebu tu rečenicu zapisala.
Davno je istu misao izgovorio i pokojni Ivica Račan. Još do prije tjedan dana činilo se da su je svi SDP-ovci zaboravili…. ali čini se da ipak još uvijek ima onih u kojima tinja prava socijaldemokratska misao.
Ne postoje heroji koji mogu jednim potezom promijeniti „čitav svijet“….. ali itekako postoje heroji koji mogu mijenjati ovaj svijet malim potezima…. izjavama….. konkretnim djelima… u svakodnevnom životu.
U vrijeme licemjerja, laži i sitnih stranačkih interesa istupi Mirele Holy i Rajka Ostojića su herojska djela…. od kojih nećemo živjeti bolje, ali odškrinuli su vrata svima nama u neki drugačiji svijet….
I za kraj jedna priča (nepoznatog autora) svim šutljivim SDP-ovcima na dar….
Anegdota u vezi s kaznama u paklu pripovijeda da je pakao već bio potpuno ispunjen, a vani je stajao veliki red ljudi koji su u povorci čekali da uđu. Vrag je bio prisiljen zatvoriti ulaz.
Ostalo je još nekoliko mjesta i ona su pripremljena najvećim grješnicima - izjavio je vrag i počeo ispitivati kandidate.
Napokon prijemijeti jednoga kojeg prije nije vidio.
- Što si ti učinio? - upita.
- Ništa. Ja sam nevin i ovdje mi nije mjesto.
- Ipak, morao si nešto učiniti kad si ovdje. Svi su nešto skrivili.
- Znam to dobro, ali ja sam se uvijek držao daleko od ljudi. Drugi su ostavljali djecu da umru od gladi ili su ih prodavali u roblje, slabije su odvajali i izbacivali iz društva. Vidio sam kako ljudi progone druge, ali nisam zalazio u tu masu. Na njima je krivnja. Nikada nisam učinio ništa zlo.
- Baš nikada? - smijuljio se zlobno vrag.
- jesi li siguran da si sve to vidio?
- Vlastitim očima.
- I ništa nisi učinio?
- Ne, baš ništa.
Vrag se naceri i odredi: - Uđi, prijatelju moj. Ovdje je tvoje mjesto.
Post je objavljen 23.03.2013. u 17:31 sati.