da nam se sve više približava nova turistička sezona,nako zimske obamrlosti,vrijeme je da se počne s nekim događanjima.Eto tako je primjerice u Poreču u velebnom zdanju SRC Žetika otvoren i sajam prehrane,pića i opreme za turizam,pod nazivom ''Promohotel'' i to 28 po redu.Tako su razni izlagači,mahom domaći,a i nešto stranih iz susjedne nam Vojvodine dobili priliku da ostvare osobni kontakt sa potencijalnim partnerima,kao i sa inim posjetiocima,promatrečima i eventualnim kupcima.Svako je tu mogao pronaći nešto za sebe interesantno za opremanje ugostiteljskih objekata ili privatnih kućanstava za predstojeću turističku sezonu,pa se je pri samom otvaranju u izložbeni prostor slila poprilična bujicaznatiželjnih kupaca i promatrača.U sklopu Promohotela održava si i Promonatura,izložba autohtonih i ekoloških proizvoda,gdje izlagači nude razne delicije iz Istre,ali i iz drugih dijelova Hrvatske,a posjetitelji mogu degustirati,kao i kupiti po promotivnoj cijeni domaće kobasice, pršut, pancetu, čvarke, maslinovo ulje, razne sireve, bakalar, vino, prirodne sokove, kao i slavonski kulen, slaninu i ostale slavonske suhomesnate proizvode.
Kad je u pitanju degustacija nečeg jestivog i pitljivog,to znači da se degustirati može sve ono šta je izlagač narezao na dasci za rezanje i ponudio promatračima te je kao takvo ujedno i besplatno.A sve ono što je besplatno,a da je k tome i jestivo i pitljivo i da se pritom može nešto čalabrcnuti ili kako bi se ono reklo…zavarati želudac,na takvim mjestima moja malenkost je neizostavna.
I tako..kako sam se uspinjao asvaltnom stazom, uz čiju su stranu bili parkirani mnogobrojni automobili što od izlagača,što od gostiju,a ispred mene sjajilo se velebno zdanje SRC Žatika….dođoh tako i do ulaznih vratiju.Odmah na ulazu opazih dvije visoke, dugonoge mini-suknjave hostese koje su mi svojom naklonošću i širokim osmijehom uručile katalog Promohotela,a budući da je bio pravi dan proljeća i raspoloženje je raslo,ove dvije hostese samom svojom pojavom još su više na to utjecale i dodatno mi podigle raspoloženje i naravno moral.
Odmah iza ulaznih vrata nalazila se manja sala,u kojoj je bio popriličan broj posjetitelja,a koja je bila namjenjena za Promonaturu…raj za moje oči.Štandići posloženi jedan do drugog u polukrug prepuni raznoraznim suhomesnatim proizvodima i sirevima.Do njih dva štanda s vinima , rakijom i maslinovim uljem,a u sredini još dva štanda sa kolačima i prirodnim voćnim i povrćnim sokovima.Rekoh sam u sebi…''aj da krenem i počnem kusat sve od reda''.Budući da su proizvodi koji su bili određeni za degustaciju, kobasice i sirevi bili narezani na sitne komadiće nabodene čačkalicom,a isto tako je i sve ostalo što se degustirati dalo bilo narezano na sitnije komadiće, morao sam napraviti nekoliko krugova po tom izložbenom prostoru,kako bi mogao ustanovit da sam bar nešto i pojeo.Kad sam već višekratno sve isprobao i izdegustirao krenuh dalje,ali prije toga odigrah nagradnu igru u koju sam uključio i svog prijatelja Bellarte,pa pomislih….''Ko zna,moždami se posreći,pa je glavna nagrada komad dobrog sušenog pršuta ili kobasica,pa da se doma fino omrsim''.
I tako krenuh dalje u razgledavanje s naglaskom na kusanje,ako još šta bude za degustaciju.Uđoh tako u veći izložbeni prostor, iliti u samu dvoranu,kad tamo mnoštvo paviljona.Na svakom paviljonu nekoliko ljudi,razgledavaju,razgovaraju,kupuju.Prolazim tako od jednog paviljona do drugog…gledam ovdje prodaju ususavače,tamo posteljinu i jastuke,pa onda kuhinjske elemente,radnu odjeću,tahničku robu,namještaj,razno posuđe,pokućstvo, razne proizvode od drva…i da svašta još ne nabrajam,jer bilo je dosta toga,pa si mislim…''ma šta ću to sve gledat i razgledavat kad ionako nemam novaca za kupit,aj da ja vidim jel ima i u ovom djelu još nešto za čalabrcnut''.Kako sam prolazio od paviljona do paviljona sa svakog sam skupljao izložene prospekte i trpao ih pod pazuh stvarajući valjda tako nekakvu sliku da sam ja kao nekakva potencijalna mušterija,mada nisam imao kune u žepu.Odjednom iza mene začujem ženski glas:''Gospodine,oćete probat naše proizvode,nešto novo na tržištu''?...Okrenem se ja kad ono pred amnom stoji tezga sa malim posudicama,a u svakoj posudici nešto panirano.Upitam..''šta vam je to'' ?...Gospođa odgovori:..''U ovoj posudi su panirane kroketi kobasice,u onoj drugoj neki panirani nadjev..uglavnom sve nešto panirano,ali zaliveno nekim ljutkastim umacima.Sve u svemu malo je bilo ljutkasto ali fino.Zadržao sam se tu malo i naravno sve izdegustirao i krenem dalje.Šetao tako okolo,naokolo i vidio paviljon sa slasticama i sladoledom izloženi u vitrini,ali nije bilo nikog ko bi poslužio.Pomislih..''ajde dobro idem malo još okolo prošetat i razgledat,pa možda kasnije se poslužitelj pojavi.Tako je i bilo…nedugo nakon toga pored vitrine sa sladoledom počela se okupljati hrpa ljudi,a ja sam bio u to vrijeme baš pored onog paviljona sa onom paniranom hranom,gdje sam by the way smazao još dva komada kroketnih kobasica,makar moram priznati da se baš nešto previše od njega nisam ni udaljavao.Kako se pogled odatle pružao prema paviljonu sa slasticama,krenuo sam brže bolje tamo usput još žvačući one krokete u ustima.Bojao sam se ne bi slučajno onaj poslužitelj opet zatvorio vitrinu,pa da ostanem i bez sladoleda..
Kad sam došao na red za sladoled,onaj poslužitelj jedva me i razumio kad me pitao šta hoću,jer ona kobasica koju sam žvakao u ustima,bila je toliko vrela da ju nisam mogao odmah prožvakat,a prema tome niti razgovjetno pričat.Uzeo sam jednu porciju sa više okusa tako da mi je ona čašica bila poprilično krcata.Pomislih…''eh s tim sladoledom bih danas i mogao završit ovo razgledavanje,budući da sam se čak donekle i najeo,sad bi mi pasao jedan kapučino.Na sreću među inim paviljonima bio je i jedan takav gdje se mogao popit dobar kapućino..naravno besplatno…što je najvažnije.Budući da sam se već dovoljno našetao i nadegustirao rekoh sam sebi da bi polako mogao i krenut doma.Pomislih u sebi pri tom,budući da sam se ipak nešto naklopao ovdje i to mukte,ne treba doma ništa spremat i kuhat za ručak,jer jesti ovdje i onda otići u trgovinu i nakupovat razne namjernice za ručak pravit je drugi par postoli,jer ako i kasnije nešto opet ogladnim,naći će se nešto šta ću tutnut bod zub.Pri povratku prema izlazu prošao sam kroz salu gdje je bila Promonatura,ali izlagaći su bili već sklonili sve svoje degustaciske proizvode.Ne zato što sam se ja baš tu opet našao,a i prije toga se nagruvao istih ko pravi pojidež,nego zato jer je bilo vrijeme pri zatvaranju.Pri samom izlazu odmjerio sam još jedanput i pozdravio one hostese i sretno zaključio tadašnji dan.
Post je objavljen 23.03.2013. u 00:46 sati.