puklo ga je auto i odjuria je u soku daleko u mrak u noc. trazio sam ga 5/6 sati po dubravi i nigdi ga nije bilo. neka logika mi je govorila da je jadan lega negdi i da se zavuka u strahu i da miruje...
pred zoru dobim poruku da se vratio kod padre, on je prijatelj kod kojeg cesto odlazim.
Edi je sada sa mnom , ziv i bolestan i tesko hoda ,hoda kao stari medvjed. Nosio sam ga po ulici kod veterinara i bas eto danas stao mi jedan auto i iz njega izade neka zena i kaze mi da nas odbaci do veterinarske, pristao sam i kad san izisa zenska mi uvali novcanicu u djep i kaze da je to za lijecenje...kazen joj da ne treba a ona inzistira! da ti mozak stane. edi nema lomova,samo rane koje ce zarast. edi se odmara sada. vec sutra bi treba bit bolje. ja volim edija ,edi mi je puno sto imam. kad se sjetin da san ga tia dat ca, obuzme me osjecaj kao da zabijam noz u vlastito srce.
u moje srce u moju pumpu!
Post je objavljen 22.03.2013. u 20:24 sati.