Nema osobe koja jučer nije proplakala kada smo čuli da je Nora umrla no ipak mislim da su najviše suza pustili oni koji su roditelji, jer je svakom roditelju prošlo kroz glavu vlastito dijete i želja za zdravljem djeteta.
Nema veće i jače boli nego kada ti dijete umre.Nije bitno da li se dogodio spontani pobačaj ili je dijete imalo 50 godina- to biće je tvoje dijete,dio tebe i tako će zauvijek i biti.
Čitala sam i slušala poruke Norinih roditelja nakon objave da je Nora umrla i komentare onih roditelja čija su djeca također umrla. Ta sabranost, ta smirenost, ta ljubav koju ti roditelji pokazaju jer, iako im je neopisivo teško, znaju da imaju anđela koji će biti prvi koji će ih dočekati kada i sami krenu k Bogu. Ujedinili smo se svi u iznenađujuće kratkom roku i skupili potrebni novac za eksperimentalo liječenje, ispratili Noru na put i molili se za onaj smješak koji smo ugledali na Eni Šarac prije koji dan kada se riješila svog dugogodišnjeg ne željenog podstanara. Sreća koju smo svi osjetili zbog Ene je bila pomućena viješću da je Nori loše i sve što su njezini roditelji u tom trenutku tražili od nas svih bila je-molitva. Znali su njezini roditelji kolike su šanse za to da preživi i bude joj dobro ili da umre. Roditelji osjete što će se dogoditi no, ipak postoji u njima nada da će biti onako kako bih oni željeli ali, protiv Božjega plana ne možeš i to su i sami znali i zato su i tražili -Molite za naše dijete.
Boli ih to što će proći još dosta vremena dok ju opet ne vide ali kada pogledam ostale roditelje koji su također, na taj način ostali bez svoje djece, tu ima nešto više. Pogledajte majku Ane Rukavina i što se dogodilo nakon Anine smrti-koja lavina ljudskosti je pokrenuta i kolika djeca su preko zaklade dobila priliku za životom, jer se toliko ljudi uključilo u donaciju svojom krvlju.
Svi ti nesretni događaji nas pozivaju na zajedništvo, na ljubav, na suradnju, na nesebičnost i financije tu ispadnu ona zadnja stvar na koju itko misli jer je fokus na zdravlju i ljudskosti.
Svakoga dana izgubimo jednu Noru i to je tako tužno jer za puno Nora ni ne znamo,a možda smo im i mogli pomoći.
Norin kratki život je bio značajan i svi ćemo se je sjećati. Roditeljima želim vjeru, snagu i ljubav koju sam vidjela i kod moje mame i bake i kod drugih roditelja koji su na taj način ostali bez svoje djece te da njezin život nastave kroz drugu djecu koja će dobiti smješak i priliku za životom kao i Ena.
Post je objavljen 21.03.2013. u 09:31 sati.