acc. To Sven Goran Eriksson
Poput đavoljeg je podrigivanja prokuljao oblak mraza.
Stručak visibaba klizio je mahovinom u ples sunovrata.
Jeka vlage i trenja odjekuje:
-Pljok, pljok,pljok...
Naizgled i ne toliko tamna, u noći čudesnoga zrenja, viri žedna na kori zemljina tijela.
Iz zemlje taljene sušom, ponovno je pohitao slap...
Nadraživši se, zemlja je pukla kao kruška.
Uzdah revolucije koj se iz dubine čuo...
zadržao se na njezinim usnama.
Post je objavljen 20.03.2013. u 23:07 sati.