kaže naš premijer i po prvi puta pogađa u epicentar,
naravno irelevantnosti. Ipak s druge strane ta složenica je možda dalekosežnija i dublja no što moja plitka percepcija može dosegnuti jer zapravo suštinski zamjenjuje već izlizanu NE TALASAJ. Inteligentno su izbalansirali između donošenja strateško razvojnog koncepta u narodu od milja zvano STRATEGIJA i druge sestre blizanke ODGOVORNOSTI.
Još kad to uviješ u floskulu po nas odista nebitnu "Situacija u Europi je grozna" i garniraš s "ljude je lako prevariti - mi to ne želimo" te naglo zapečeš s "kada bi slušali svoje kritičare propali bismo" dobiješ potpuno nejestivo jelo, koje međutim sjajno izgleda.
Nismo li zanemarili smisao hrane? Naše mame možda ne aranžiraju jela kao što to radi majstor kuhinje Nenad iz Kukurikua, ali još uvijek baš kao i on spremaju ukusne obroke.
Nije li ta krađa i nepovratno otimanje dobrog imena Kukuriku zapravo krinka za garniranje forme bez sadržaja. U koliko jest, onda je to sjajno smišljena šala na naš račun i skidam kapu do zemlje cijeloj koaliciji na ipak jednom dalekovidnom i strateškom potezu, pa služio on i ismijavanju vlastitih birača i građana.
S pretpostavkom točnosti, moram zamijetiti da gospoda iz koalicije nisu ni u trenutku dosegnula visine i domete gastro-eno umijeća koje se primjenjuje u Kukurikuu te da su se mirne ruke mogli nazvati "Rubelj koalicija" (bez uvrede prvom roštiljskom lancu u RH) jer bi vjerojatno s istom organoleptičkom dubinom kušali i ćevapčiće u pločicama kao i Nenadove smokve u prošeku. Takvu su nam naime sudbinu namijenili - bez strategije - vatrogasnu - rukavnu - paušalnu: duboko griješeći u poistovjećivanju svoje organoleptike s organoleptikom građanstva RH. Zaboravljajući da građani ma koliko depresivni bili itekako znaju što je dobra sarma, dobar roštilj, dobar slow food ili što su dobre namirnice pa tražili ih i u kontejnerima za smeće.
A za svršetak treba se referirati i na početak i kraj prve godine vladavine plana dvadeset i prvog koji sublimirate pomirbenim citatom: „ne smijemo ih iznevjeriti“.
Indikativno je ovo „ih“ dakle njih, a ne „nas“. Jer iako se o ukusima ne raspravlja, o okusima se itekako raspravlja. Stoga, ne bojte se, niste nas iznevjerili i kad smo već „vi i „mi“, mi za razliku od vas možemo okusiti sve što vi ne osjećate.
Post je objavljen 18.03.2013. u 17:38 sati.