Često jutrom šetnjom do posla provjerim grad. Sunčane naočale selektivno propuštaju zvukove i mirise misli ljudi što prolaze, one žurne i odsutno korporativne, one što nigdje zapravo ne idu pa čak i one što slojem šutnje prekriju svoje srce i misle da se isto ne čuje. (To je valjda zbog jučerašnjeg ćelavog snijega i pahulja što piče u vis te grada koji spava, a čuješ mu disanje. BTW Zagreb spava pliće od Splita. )
Sve je u stilu, načinu kako se tko nosi s jutrom. Rola papira se prokotrlja ispred mene i lik u kožnjaku je žurno podigne te uz osmjeh vrati curi koja pere izlog u nekim crnim tajicama. To je dobro, oboma je uljepšalo tren, tko zna možda i dan. Pa sve je u malim stvarima i budućnost zapravo možda i ne postoji, no zato postoji dan i tren koji u koliko okreneš na dobro i – bude dobar.
Cool, dobar je moj grad. Prosjaci uz put pobrinu se da ne uštedim na javnom gradskom prijevozu.
Pa što? Svugdje na svijetu se naplaćuje razgledavanje grada.
Pred uredom sam, Orange piči punom praznom parom, a misli mi se vrate na onu rolu, kožnjak i pirsing u nosu nositeljice taica uz Nella Fantasia kao zvučnu kulisu. Đizus, koji kliše! No nekako im paše, baš kao i meni Morriconeova tema. (Jebat ga, to je moja interpretacija ili emocija i ne mo'š to pobijedit!)
Koja bi uz malo slobodnog prijevoda išla ovako nekako :
"U mojoj fantaziji postoji pravedan svijet
gdje svi žive u miru i poštenju.
U mojoj mašti vidim svijetao svijet,
gdje je čak i noću svjetliji mrak.
I sanjam o dušama koje su uvijek slobodne,
poput lebdećih oblaka,
Ispunjenih ljudskošću u dubini njihovih duša.
U mojoj mašti je topao vjetar,
vjetar što donosi toplinu u grad, kao što nam prijatelji donose toplinu."
Ujedno me sjeti i na Nelu (Nelly za prijatelje) mladu opernu pjevačicu i njen quartet.
Nije ovo najbolja verzija "Nella Fantasia", al nisam ni ja najbolji tip da je prosudi,
ja samo malo dizajniram dok hodam.
Nella Fantasia - Quartet Mistique
Post je objavljen 18.03.2013. u 17:38 sati.