Marketing
suzama l'epim tapete vol.167
..boys don't cry...
Je,je decki ne placu..ali ni ja zbog njih vise..
Polako ali sigurno dizem ruke...
Ne,nije ovo zalopojka ili kukanje..to je jednostavno takvo stanje stvari...
Jer, kako rekoh, ne razumijem ih..
Cak i da se postavim na trepavice i da one izdrze moju tezinu kojim cudom 
ja opet ne razumijem..
Nakon ostavljenih poruka na netu koje nisu procitane, posaljem ja onom tipu iz subotnje price sms koji je glasio "si ziv? Sve ok kod tebe?"
I, kao da se nista nedesilo uopce nije..a i nije..ahahaha..dobijem poruku "krepan sam, radim, u nedjelju sam ujutro bio u lovu a popodne radio"
Ja to ne razumijem..ali mislim da se nema sta ni razumjeti pa lijepo eto javno, dizem ruke...
Onaj 'postariji' gospodin Charlie, oprostio se samnom....naime inzistirao je na ponovnom sto skorijem susretu i cinjenici da se izjasnim...
stara narodna poslovica koga hoces nece te koga neces hoce te
ili cemo reci malo modernije
"..Uvik kontra uvik kontra
uvik kontra takva sorta
kad je nije ...
kad nije, je je..."
Lijepo smo zazeljeli jedan drugome puno srece i tu je komunikacija stala...iako je on na kraju i pristao da ostanemo u nekom prijateljskom kontaktu, mislim da cu to izbjeci jer ne valja ceprkati po otvorenim ranama, zar ne?
Ne govorim bas 100%tnu istinu ne dizem ruke od svih muskaraca...moj evo strpljivo ceka da napisem blog i krenem s njime u setnju...
Vani je sunce, lijep dan...samo kao i sve u zivotu i to je cini se varka jer sunce je zubato...
No, ja pristajem i na zubato sunce samo nek' je sunce!
Mozda u tome moje najveca greska jest...
Post je objavljen 19.03.2013. u 08:57 sati.