Marketing
Gospina godišnja poruka vidjelici Mirjani, 18. ožujka 2013. godine
Poziv na pomirenje
U ime Presvetog Trojstva Majka nas poziva na obraćenje, na pouzdanje u Stvoriteljevo milosrđe, na pomirenje sa samima sobom, na oproštenje koje će nas sljubiti s bližnjima, na poniznost koje plodovi rastu na stablu života. Uči nas miru koji se rađa u raskajanim srcima, koji cvjeta u zagrljaju vjere, koji se hrani radošću što niče iz pouzdanja u ljubav Gospodinovu. Gdje smo se izgubili i kamo smo otišli u ovom vremenu nevjere? Zašto smo dopustili da nas lažac rešeta sumnjama, da nam bistre oči i zdravi razum preplavljuje slikama pohlepe i požude, straha i nesigurnosti, da nas uvlači u zamku ovisnosti, da nam paralizira srca i otruje duše? Jesmo li izgubili orijentaciju i postali zarobljenici smutnje, drogirani tminom opijatima pa se kao bezglave muhe zalijećemo u paukovu mrežu?
Sjeća li se još itko Gospinih riječi iz prvih dana međugorskih ukazanja kada je kazala da nam je došla reći da Bog postoji i da nas puno ljubi? U ono vrijeme agresivnog ateizma, kada se i spomen Gospodinova imena izvrgavao ruglu, kada su vjernici u očima vlasti bili zatucana, primitivna i neprosvjećena stvorenja, kad se ismijavanjem negirala Božja opstojnost, u pohode nam dolazi Kraljica neba i zemlje da nas izvuče iz ralja zvijeri, da od nas otjera magle nevjere, da nas probudi iz učmalosti, da nam donese istinu i pokaže put koji vodi do kraljevstva nebeskoga. Gospinim dolaskom u Međugorje ponovno se probudiše plamenovi vjere, počinje reevangelizacija koja rađa rađa bogatim plodovima u svim zakutcima svijeta, kako plodovima koji su sazreli, tako i onima koji još zriju i bubre u svjetlosti Srca Djevičina. Mala, ali snažna Marijina vojska stala je na branik vjere i s krunicom u ruci i nepokolebljivošću u srcu, odlučno, blago i nenametljivo sprječava najezdu mraka koji perfidnim smicalicama juriša na mlake i lakovjerne.
U međuvremenu je taktika kneza propasti postala puno sofisticiranija i lukavija. Poziva se na ljudske slobode koje se očituju u činjenju zla i naopakosti, u veličanju znanja kojeg je potka laž i propadljivost, nedorečenost i izokrenutost, u glorificiranju svega što služi porobljavanju i ropstvu, svega što se protivi Božjim zapovijedima. One koji prozru varke, pokušava korumpirati, ponudi im slavu i bogatstvo zemaljsko, a ako ga odbiju, izvrgava ih odmazdi i protiv njih uporabljava silu, koristeći se nemoralnim zakonima svijeta koje je sam izmislio.
Svi naši strahovi rađaju se iz mlakosti vjere, iz nesigurnosti u evanđeosku objavu, iz površnog i nepotpunog prihvaćanja istine, iz nepovjerenja u Stvoriteljevu svemogućnost, iz neukorijenjenosti u čvrsti temelj ljubavi. Zato radije prihvaćamo ono što nam privremeno godi tijelu i što u nama uzvisuje oholost, što nas vodi prahu zemaljskom i vratima vječne smrti. Dok nas svijet bombardira „znanstvenim dokazima“ o nepostojanju duše, dok nas mami u kavez lažne duhovnosti, dotle nam Prečista u živom tijelu, živim srcem i dušom pokazuje na živog Boga iz kojeg zrači dobrota, praštanje i ljubav, Oca u kojem prebiva život vječni, Sina koji nas je križem otkupio, Duha Svetoga koji nas prožima čistoćom i istinom. A mi se, dapače, nemamo razloga skrivati u magluštinama straha, ne moramo se sramiti svojih grijeha jer imamo Otkupitelja koji razumije naše slabosti, koji je spreman oprostiti svakom skrušenom srcu, koji se raduje našem povratku iz tame i sa stranputica, koji velikodušno prihvaća svakog zalutalog koji se iskreno pokaje. Ako smo u Isusu, nemamo se ni koga, a niti čega bojati jer on je na križu pobijedio zloga i svakome koji u njega vjeruje neće nauditi okovi vječne smrti.
Poziva nas Gospa da se pomirimo s Ocem, da ne prkosimo Onome koji nam je darovao život, da se oglušimo o sotonine nagovore i ne prihvaćamo njegove ponude. Kad upoznamo Oca, upoznat ćemo i sebe jer smo odraz Sinova čovještva. Zavoljet ćemo Boga u sebi, zavoljet ćemo i druge ljude jer ćemo u njima vidjeti Isusa i upoznati veličinu njegove ljubavi. Zahvala i radost teći će iz srca i s usana, spoznat ćemo da smo ljubljeni cvjetovi u cvjetnjaku Crkve, oazi vjere koju ni vrata paklena neće razvaliti.
Oni koji pohađaju Gospinu školu, koji su srcem prihvatili njezine riječi, koji se ravnaju po njezinim savjetima, koji su se priklonili evanđeoskom nauku, ostaju na putu radosti, ustrajni u oživotvorenju poruka i nepokolebljivi u svjedočkom životu. Ma koliko ih mlatarali vjetrovi svijeta, ostat će uz Marijine skute, odani do smrti koja im neća nauditi. Gospa nam u ovoj poruci ujedno otkriva i dio Velikog Božjeg plana, koji je već otpočeo njezinim dolaskom u Međugorje, ali će svakome biti vidljiv tek kada se počnu realizirati međugorske tajne. Isus nas preko Majke priprema za djela koji želi učiniti preko nas, djela koja će proslaviti njegovo ime, djela iz kojih će poteći dobrota i suze radosnice. Jer Gospodin nam je obećao da ćemo, ako budemo imali čvrstu vjeru, pa makar malu poput gorušičina zrna, činiti djela koja je i On činio, čak i veća nego ih je On činio.
Gospa nas poziva na radost zahvaljivanja, nuka nas na zahvalu za svaki dan zemaljskog života, koje trebamo oplemeniti žrtvom, odricanjem i ljubavlju. Bodri nas da zahvaljujemo za svećenike, posrednike između nas i Nebeskog oca, bez kojih ne bismo mogli pristupiti sakramentu pomirenja, a niti blagovati Tijelo i Krv Gospodinovu. Kolike su blagodati uzajamnog praštanja i zahvaljivanja, najbolje nam otkrivaju završne riječi Majčinih poruka. Dok ona zahvaljuje nama, mi se zahvaljujmo njoj, a preko nje i Ocu, i Sinu i Duhu Svetome.
Post je objavljen 18.03.2013. u 15:08 sati.