Marketing
Keep on dreaming!
Kao i svako malo dijete 
, imam tolikooo snova koje silno želim ispuniti!
Dani mi se sastoje od maštarija i razmišljanja o tome kako će moj život izgledati kada ih ispunim ili dok će se 'to nešto' događati... Moji frendovi uglavnom znaju što mi se sve mota po glavi (nitko zapravo ne zna sve), moji doma također, a sada ću dio onoga što mi zauzima najveći dio mozga (
) podijeliti s vama. :)
Moj je život apsolutno najispunjeniji u onom trenutku kada na svoj popis posjećenih poznatih gradova mogu nadopisati nešto novo, tako da mi je jedan od najvećih snova definitivno
→ proputovati svijet!
...vidjeti apsolutno sve što se vidjeti može, zaći u najskrivenije kutke ove Zemlje, poslikati se ispred najpoznatijih spomenika na svijetu, prošetati poznatim ulicama, udahnuti zrak na svakoj mogućoj strani planeta, za svaki grad koji se prikaže na TV-u reći: "Ajme, pa bila sam tu!", a na kraju svega - pričati i prepričavati svojoj djeci (ako ću imati djece), unucima (ako ću ih imati) i svima ostalima kako je svijet lijep i kako se može vidjeti stvari koje se ne mogu ni zamisliti.
Jedna od mojih najvećih strasti i ljubavi su knjige. Da imam vremena, čitala bih svaki dan i u svako moguće doba, ali nemam ga baš toliko da bih mogla uzeti knjigu u ruke svaki put kad mi se sprdne, nažalost. Sve knjige kupujem jer jednostavno volim imati doma to blago koje pročitam. Dakle, još jedna od mojih maštarija je
→ imati privatnu knjižnicu!
...sanjam o tome već dugo. Zamislite da imate posebnu prostoriju doma u koju uđete i okruženi ste knjigama sa svih mogućih strana. Unutra bi postojao mali stol i stolica, više kao neki udoban naslonjač, i sve bi izgledalo jednostavno savršeno! San da doma imam sve knjige koje mogu zamisliti i koje se mogu pročitati mi je jedan od najvećih ikad (kao i svi ostali, budimo realni).
Uz to što volim čitati, imam još jednu želju vezanu uz stranice i slova...
→ napisati vlastitu knjigu.
Lagala bih kada bih rekla da nisam probala. Jednom jesam, no odustala sam nakon nekog vremena. Zatim sam počela ponovo pisati i nisam stala, tako da se iskreno nadam da ću ovaj put otići do kraja. Sve imam u glavi, samo to treba prenjeti na papir. Jest da je to malo teži zadatak, ali to stvarno želim.
Ako u još nečemu uživam, onda je to glazba. Ispunjava dane, minute, sate i nevjerojatno je kako može oraspoložiti čovjeka. Kada ne znam kuda bih sa sobom, jednostavno uzmem slušalice i izgubim se u notama svojih najdražih izvođača. Jedna od stvari o kojima tada razmišljam i sanjam je ta da mogu doživjeti tu glazbu uživo. Dakle, još jedan od mojih najvećih snova je
→ uživati na svakom mogućem koncertu mojih omiljenih izvođača barem nekoliko puta u životu! :)
Zamislite da svakog dana možete otići na koncert svog omiljenog benda, skakati dok ne osjećate noge, pjevati i vrištati dok ne ostanete bez glasa... To bi bio život! Da mi se ispuni ovaj san, mislim da bi moj život bio potpun. Uz ovaj mi se san nadovezuje još jedan...
→ upoznati članove svog omiljenog benda!
Da ikada dobijem priliku pričati s dečkima iz Nickelbacka, umrla bih! Nakon što ih upoznam, naravno. Koliko već sanjam ovaj trenutak... Jednostavno... ne znam bi li se moja sreća ikako mogla mjeriti s ičime na ovom svijetu da se to dogodi. Ili pričati s članovima Metallice, Taylor Swift... ajmeee! I daj još onda zamislite da ostanete u super odnosima s njima i dopisujete se i to...ok, pretjerujem, ali svejedno :3
Ne izlazim svaki vikend, a čak i kad izađem ne nosim štikle često. Volim biti u starkama i izludirat se tu večer onako pošteno (što ne bih mogla da imam štikle. Balerinke mi se ne da nositi sa sobom, što manje stvari - to bolje). Nego, bez obzira na to, jedna od velikih želja mi je
→ posjedovati hrpu štikli i haljina!
Sad ponovo zamislite jednu prostoriju, malo poveću, koju bi koristile kao ormar. Štikle svih mogućih boja i oblika, a haljine isto tako kako zauzimaju sav mogući prostor. Raj.
Uz to što volim lijepe haljine i štikle, volim, dakako, i nakit. Još od petog razreda slaba sam na jednu 'vrstu' nakita, tako da mi je veelika želja još od tada
→ skupiti barem 500 pari naušnica!
Možda zvuči nemoguće, ali činjenica da ih već sada imam oko 100 me ohrabruje. Znam da to mogu skupiti. I ne samo da mogu, nego ću to ostvariti. Ozbiljno!
Nisam baš zagrižena za školu, no svejedno imam jedan san koji se vuče za mnom već dugo vremena. Iako imam osjećaj da želja u meni nekako slabi što se ovoga tiče (jer ne znam kako bih ostavila sve ljude i obaveze koje imam ovdje), svejedno bih voljela
→ studirati u inozemstvu.
Pomisao da bih živjela u nekoj drugoj zemlji nekoliko godina, a na kraju krajeva tamo i ostala, me privlači već nekoliko godina. Studiranje na nekim od svjetski poznatih sveučilišta mi je bila želja, a to će vjerovatno samo i ostati.
Na kraju svega, još od malena sanjam da ću postići nešto... Da ću svojim trudom, zalaganjem i željom biti jedna od onih o kojima priča ne samo naša država, već cijeli svijet. Od kada sam počela trenirati gimnastiku u 2. razredu osnovne i gledati tu ljepotu na TV-u, u meni se rodilo nešto i moje srce od tada treperi i bilo bi jako lijepo
→ iskazati se u sportu.
Pomisao na sve silne medalje koje sportaši osvajaju i zatim ih ponosno vješaju na zid jednostavno me diže u nebesa. Znam da vjerovatno zvučim ko neka glupa klinka koja sanja nemoguće, ali to mi je najdugovječniji san koji imam. Iako mislim da sam sa svojih 17 godina prestara da nešto postignem iz bilo čega, svejedno se nadam da ću uspjeti oživjeti ono što se već više od 10 godina sakriva duboko u meni.
Jest da je post poduži, ali sam jednostavno morala izdvojiti ono što mi srce želi, no nekako je jednostavno nemoguće išta od toga očekivati. Živim u svijetu snova. To je neki put lijepo, no ponekad i zaboli kada se probudiš iz svih tih sanjarija i shvatiš da je to i jedino što jesu - sanjarije, te da će takvima vjerovatno i ostati.
Do čitanja :*
Post je objavljen 17.03.2013. u 23:25 sati.