Želim te samo za sebe.
Ležiš pored mene, u razmišljanjima predviđenim za neka gora vremena.
Pusti sada to, pogledaj nas.
Pogledaj u strop, ondje su upaljačem ispisana naša imena,
zagrli me, daj mi svoj zaljubljeni pogled.
Idemo iz noći u jutro, a iz jutra u sasvim lijep dan.
Pusti sada to, pogledaj nas.
Dva putnika vremena, dva putnika sasvim slična,
sasvim različita.
Tako bih te zapisao, pa da svaki put
pročitavši riječi mogu osjetiti tvoj dah.
Ipak, ostade mi -
riječi nema koje su nam poznate
da izraze tebe u svoj tvojoj punini,
tvoju vanjštinu,
tvoju toplu unutrašnjost.
Post je objavljen 17.03.2013. u 21:26 sati.